Slučaj o kojemu se mnogo govorilo proteklih dana, pronalazak ogrlice vrijednosti 3,5 milijuna kuna kod osobe koja ju je kanila unijeti u Hrvatsku, otvara pitanje o porijeklu imovine i pranju novca. O tome se već mnogo puta govorilo u medijima, ali pitanje je, čini se, više nego aktualno. Vezano na ovu temu povlači se i pitanje treba li vratiti zakon o porijeklu imovine koji je Hrvatska imala davnih 90-ih. Stručnjakinja u ovom području, predsjednica Transparency International Hrvatska Davorka Budimir smatra kako bi se na nivou cijele Hrvatske trebao postići dogovor o načinu kontroliranja imovine, koji bi jednako vrijedio za sve hrvatske građane, pod istim uvjetima.
- Važno je pokazati na koji smo način došli do imovine koju smo stekli. Teret dokazivanja bi trebao biti na onome tko stječe imovinu, a ne da se država mora baviti istraživanjima kako je tko došao do koje imovine. To je ozbiljna tema, o kojoj bi trebalo razgovarati kroz cijeli niz drugih zakona, rekla je Budimir danas u HTV-ovoj emisiji Dobro jutro, Hrvatska, dodajući kako bi se sva imovina trebala oporezivati na pošten i pravedan način.
Što se tiče imovine kojoj se porijeklo ne može dokazati, često se u tom kontekstu povezuju pranje novca i korupcija.
- Tu nije važan samo zakon o sprječavanju pranja novca, nego bi trebalo povezati i niz drugih zakona koji jako djeluju i utječu na trenutnu situaciju, napominje Budimir. Građane, kaže, često razočara nepravda što se mali poduzetnici i male kazne redovito kažnjavaju i ovršuju, dok je s druge stane puno dužnika koji svoje kazne ne plaćaju niti ih se zbog toga kažnjava.
- To je ono o čemu bismo trebali razgovarati kad govorimo o korupciji, da imamo preventivu i da se takva situacija ni ne može dogoditi.
Ovakve se situacije događaju već desetljećima – postavlja se pitanje jesmo li s vremenom postali pomalo imuni na korupciju, smatrajući kako se ništa ne može promijeniti?
- To je poremećen sustav. Ako nemate temeljne društvene vrijednosti poput poštenja, odgovornosti i transparentnosti, ne možete graditi nekakvu budućnost. Nepravedno je za sustav da se stalno bavimo onim lošim stvarima, a nikako da se počnemo baviti boljim. To je zato što neka afera dobiva veliki publicitet kada izađe u medijima, a čitav niz malih afera jednostavno prođe mimo toga. Građani su prije možda i reagirali, ali danas više nitko ne reagira i bavi se sam sa sobom, ističe Budimir.
S jedne strane se, dodaje, otvaraju afere i postupci koje dugo traju te štete i sustavu i osumnjičenom, dok s druge strane to nije borba protiv korupcije.
- Borba protiv korupcije je kad imate učinkovit sustav koji u razumnom vremenu donosi presudu, kažnjava onog tko je napravio prekršaj i oduzme to što je nezakonito stečeno. Sve dok se to ne dogodi, mi ćemo zaboravljati afere i gledati sami sebe. Korupcija je možda i najveći problem hrvatskog društva, puno već i od iseljavanja. Ljudi su otišli iz Hrvatske jer žele pravedan sustav. Oni koji imaju vlast nemaju političku volju za tim, i jako brzo zaborave odakle su došli. Problemi transparentnosti ih ne diraju, a to je ono što bi trebalo promijeniti, zaključuje Budimir.