Branili su Drniš srcem: Priča o hrabrosti, nepravdi i istini

Policijska postaja Drniš nedavno je odlikovana Redom Nikole Šubića Zrinskog za iskazano junaštvo njezinih pripadnika u Domovinskom ratu. Jedan od njih, Šime Grabić, bio je i među prvim žrtvama agresije na šibensko područje u rujnu 1991. 

Iz Knina ispraćen uz pendreke 'martićevaca'

Kninjanin Ante Anić-Kremić svoju je ratnu priču započeo točno pet godina prije Oluje.

- 4. kolovoza '90. sa svojim kolegama sam otišao u Prve hrvatske redarstvenike na poziv našeg predsjednika, poručio je ratni pripadnik Policijske postaje Drniš Ante Anić-Kremić.

Iz Knina je ispraćen uz pendreke 'martićevaca', a obuku mu je prekinula 'Balvan-revolucija'! Do Knina više nije mogao.

Otišao je u susjedni Drniš popuniti redove hrvatske policije, koju je napustio velik broj policajaca srpske nacionalnosti.

A kad je godinu poslije 9. Kninski korpus napao Drniš, na braniku grada ostali su samo slabo naoružani policajci.

- Pješadijsko naoružanje, a s druge strane je bilo sve - osim mornarice, dodao je Ante Anić-Kremić. 

 Zaustavili neprijateljske tenkove

Drniš je pao. Prije toga je domove napustilo 17 tisuća ljudi. No drniški su policajci zauzeli nove položaje u Unešiću, Sedramiću i Pakovu selu, gdje su zaustavili neprijateljske tenkove.

- Ništa manja opasnost nije prijetila Šibeniku odozgo, od Drniša kad su krenuli 20. rujna, od one s mosta, ali, na našu sreću, to je kratko trajalo, naglasio je ratni načelnik Policijske uprave Šibenik Nikola Vukošić.

- Presijecanje kolona, zarobljavanje određenog broja neprijateljskih vojnika i od tada linija nije pomaknuta, istaknuo je Ante Anić-Kremić.

Za to junačko djelo su i odlikovani, čime je - priznaju - ispran gorak okus nakon pada grada.

- Jer 30 godina smo mi morali trpjeti stalno priče zašto se Drniš nije branio, zašto su ljudi pobjegli?, rekao je bivši predsjednik drniškog Kriznog štaba Smiljan Reljić.

- Nikada nisam rekao da su oni Bežigrad, da su pobjegli - nema šanse! Najbolja je varijanta bila ta - nemamo žrtava. Ono što su četnici srušili, oni bi to srušili možda i više da smo se borili, kazao je Vukošić. 

Povratak dočekali u Oluji

Povratak su, napokon, dočekali u Oluji.

- Sjećam se svake sekunde Oluje, kad sam upravo na ovom zavoju prvi put ugledao Drniš, poručio je Reljić.

- I taj dan kad se ona realizirala, to je jedno neopisivo iskustvo, dodao je bivši predsjednik drniškog Kriznog štaba.

Ante se preko Drniša nakon pet godina vratio u Knin.

- Pitajte svakog branitelja što mu je cilj bio, što mu je bila želja? Od Vukovara do Dubrovnika svima je bio Knin. A možete misliti kako je meni bilo kao Kninjaninu, naglasio je ratni pripadnik Policijske postaje Drniš Ante Anić-Kremić.

A na drniškoj policijskoj postaji od tog 5. kolovoza vijori se crven-bijeli-plavi, kao simbol pobjede.