Cvrtila i Urlić: Otvoreno pitanje procjena i nadzora opasnih počinitelja

50-godišnji Kristijan Aleksić, osumnjičen za ubojstvo 19-godišnjeg dostavljača hrane, uhićen je nakon višednevne potrage u Drnišu i okolici. Tragedija je potresla Hrvatsku i ponovno otvorila pitanje propusta sustava od policije i pravosuđa do psihijatrijske forenzike. O slučaju su u Studiju 4 govorili kriminalist Željko Cvrtila i neuropsihijatar prof. dr. sc. Ivan Urlić.

Informacije o uhićenju Aleksića stigle su jutros iz policije, ali policija je radila tijekom cijele noći. S dronovima, bespilotnim letjelicama, s kopna i zraka. Škole i vrtići ostaju zatvoreni.

- S obzirom na sam događaj, sigurno je odluka bila dobro donesena. Što se tiče same sigurnosti, ona je sada manje bitna, ali je možda ipak važna zbog traume - da prođe jedan dan, da se djeca i svi ostali malo od toga odmore te da se stručne službe pripreme, uđu u škole i porazgovaraju sa svima koji bi mogli imati traume zbog toga. Mislim, cijeli grad će imati traumu, zapravo cijela država ima traumu. Mislim da nema čovjeka kojeg to nije ozbiljno pogodilo, rekao je Cvrtila.

Kaže kako je ključno pitanje kako je osobi s takvom prošlošću i ranijim teškim kaznenim djelima uopće bilo omogućeno da ponovno počini ubojstvo te dodao da osobe koje ne mogu funkcionirati u zajednici treba izdvojiti iz nje.

"Ovdje se očito nešto propustilo"

Podsjetimo, Aleksić za prvo ubojstvo osuđen je početkom 2000-tih, kada je iz zasjede sa 17 uboda nožem ubio 24-godišnju djevojku. Sada se dogodilo novo hladnokrvno ubojstvo - 19-godišnjeg maturanta, i to na vlastitom pragu. Ima još četiri kaznena djela, od prijetnje do držanja ilegalnog oružja za što još nije stiglo niti suđenje.

- Još jedanput se pokazuje zapravo da nema zdravlja bez mentalnog zdravlja. Jedino što je korisno je da za društvo razmislimo što smo mogli bolje napraviti i te sve komponente koje sudjeluju u ovakvom jednom slučaju. Očito je da je osoba antisocijalno nastrojena i da je to jedan težak poremećaj ličnosti i puno više od toga da se radi zapravo o jednoj sociopatskoj ličnosti, vjerojatno s elementima shizofrene strukture ličnosti. Takva jedna osoba, ako se pokaže da je u strukturi ličnosti promijenjena i da nakon zapravo toliko godina napravi ponovno jedno ovako svirepo ubojstvo, onda znači da smo trebali kao društvo biti puno oprezniji, promatrati takvu osobu i zaštititi društvo od agresivnih, ovako destruktivnih nasrtaja, naveo je Urlić.

Navodi da forenzička psihijatrija pomaže sudu u procjeni, dok sud ima konačnu odluku, te da forenzički psihijatar objašnjava kako je došlo do djela i predlaže mjere liječenja kako bi osoba bolje razumjela i kontrolirala svoje postupke.

- Ovdje se očito nešto propustilo, odnosno nismo kao društvo sa svim svojim komponentama koje ulaze u kontrolu ovakvih slučajeva, nismo bili dovoljno alertni, dovoljno pažljivi. I kad se vidi zapravo da jedna osoba nema nikakav empatijski osjećaj, ne pokazuje nikakvo kajanje, ne može razmišljati o onome što je napravila i na koji način zapravo se odnosi prema drugima jer se drugi tako odnose prema njoj, dakle postoji jedan strahoviti strah od takve osobe, kazao je Urlić.

Cvrtila se ne slaže u potpunosti s tezom da je "društvo zakazalo", ističući da odgovornost nije jednako raspoređena te da pojedini sustavi i struke imaju veću ulogu. Navodi da sudske odluke uvelike ovise o vještačenjima, što može dovesti do puštanja osoba koje ne mogu funkcionirati u zajednici, te smatra da bi kazneni sustav trebao biti stroži, s višim minimalnim kaznama i drukčijim pristupom kažnjavanju, uspoređujući ga s anglosaksonskim modelom.

- Kod nas nakon što ste odslužili deset ili 15 godina, idete automatski van. Kod njih je situacija da vi dobijete 15 godina i svake godine ili svake dvije do tri godine idete ponovo na povjerenstvo koje odlučuje o vašoj situaciji. Tako možete provesti cijeli život u zatvoru ako stručnjaci procijene da vi niste sposobni dalje funkcionirati u zajednici. Kod nas, nakon 15 godina, on zdrav, živ, normalan, nenormalan - izlazi. Dakle, to su krucijalne pogreške. Treba se procjenjivati ili treba dati mogućnost da kad osoba izađe pa sljedećih još pet do deset godina bude pod stalnim nadzorom stručnjaka, vještaka i tako dalje. I ako se vidi da ne može funkcionirati, da ga se vrati u zatvorsku ustanovu ili u psihijatrijsku ustanovu. Nije neizvodivo da osoba i cijeli život bude u psihijatrijskoj ustanovi, izjavio je Cvrtila.

Neubrojivosti kao relativna dijagnoza u trenutku počinjenja ubojstva

Govoreći o neubrojivosti kao relativnoj dijagnozi u trenutku počinjenja ubojstva, postavlja se pitanje kako netko može biti neubrojiv ako je ranije planirao i počinio ubojstvo, odnosno kako osoba koja se danima raspituje o kamerama i kupuje hranu može planirati novo ubojstvo.

- Ako se pokaže da ove metode procjene nisu dobre, da nisu učinkovite, da mi nakon što u dosta slučajeva psiholozi ili psihijatri procijene da ta osoba je za funkcioniranje u zajednici, pusti se van, a onda ona nakon toga ponovno napravi ubojstvo. Recimo, imate Srđana Mlađana, koji je isto tako pušten van iz zatvorskog sustava jer je procjena bila da on može funkcionirati u zajednici. Nakon toga on ode van, napravi dvije pljačke, uslijed toga što ga policija traži, ubije policajca. Dakle, ako mi vidimo da metode te nisu dobre, moramo ih mijenjati. Moramo postaviti pod upitnik sve te procjene kao takve, jesu li one uopće relevantne da bi se na temelju njih sud donosio odluke da ih se pušta van, izjavio je Cvrtila.

Na pitanje treba li razmišljati o povremenom stručnom nadzoru takvih osoba i redovitim provjerama kod forenzičara ili neuropsihijatra, Urlić je odgovorio da bi to svakako imalo smisla.

No ističe kako je u konkretnom slučaju počinitelj već bio dvaput vještačen, proveo 12 godina u zatvoru i bio pod nadzorom zdravstvenih službi, pa su već postojale procjene njegove ličnosti. Dodaje da, s obzirom na ponovljeno ubojstvo s predumišljajem nakon toliko vremena, to upućuje na određenu strukturu ličnosti.

- Ta osoba ne može vladati svojim porivima, svojim agresivnim, destruktivnim porivima. Ne može razmišljati o značenju svoga djela, ne može potražiti nikakvu pomoć, nego na ovaj način da demonstrira jednu temeljnu poteškoću, da se ponaša u skladu koliko-toliko sa zahtjevima okoline. I onda zapravo što može napraviti forenzička psihijatrija, koja, slažem se, ima tu jako veliku ulogu i povremeno i ključnu ulogu, da ukaže da takva osoba ne može se tek tako vratiti u među stanovništvo i sijati strah, naveo je Urlić.

Cijeli razgovor pogledajte u nastavku: