Dan kad je Škabrnja sravnjena sa zemljom

U Škabrnji je tijekom Domovinskog rata poginulo 80 osoba, 26 branitelja i 54 civila. Tog 18. studenog agresor je ubio 43 mještana.

Hrvatska se s tugom i ponosom prisjeća najtežih dana u svojoj neovisnosti - žrtve Vukovara i Škabrnje. Posebno su teška sjećanja ovih dana u Škabrnji. Ondje je tijekom Domovinskog rata poginulo 80 osoba, 26 hrvatskih branitelja i 54 civila. Dana 18. studenog srpski je agresor ubio 43 mještana, među kojima 15 branitelja.

➡️ Sjećanje na Vukovar 

Radilo se o napadu iz čiste mržnje prema Hrvatima jer je Škabrnja bila hrvatsko selo, a u kojemu su obilato sudjelovali mještani susjednih sela sa srpskim stanovništvom - Biljana i Zemunika Gornjeg uz asistenciju Jugoslavenske narodne armije. Škabrnja je sravnjena sa zemljom.

Branitelj dragovoljac Goran Perović došao se nekoliko dana prije pokloniti svojim suborcima. U ratu je ranjen, još ima gelere u desnoj nozi. Većina ovih ljudi sa spomen-ploče sada bi bila njegove dobi. Posebno teška sjećanja ovih dana i za Jelu Kresoju. Bila je u podrumu tijekom tog kobnog napada i pod okriljem noći bježala preko polja. Zbog epidemije na groblju je ranije. 

Marija Ražov prisjeća se najvećeg straha u životu. Tri dana nije znala gdje joj je šesnaestogodišnji sin. Kada su joj javili da je njezin Tiho uspio pobjeći iz Škabrnje plakala je od sreće. Još se premišlja hoće li sutra u kolonu sjećanja. Škabrnjanac Ante Jurjević odlučio je da će zapaliti svijeću ispred kuće. Isto će, kaže načelnik općine Škabrnja Nediljko Bubnjar, napraviti i on.

Sutrašnja kolona iz Ambara kreće u 10.30. Istog onog Ambara iz kojeg su se prije 29 godina odvozila mrtva tijela. Iste epidemiološke mjere vrijede kao i u Vukovaru. Očekuje se ne više od 5 stotina sudionika uz socijalnu distancu. Općina je angažirala tridesetak Covid redara koji će paziti da se mjere provode, a skraćen je i prigodni program, javio je za Dnevnik HTV-a Edi Škovrlj.

Neće se održati drugi dio kolone, onaj koji bi kretao iz središta sela prema groblju sv. Luke. Dolazak je najavio i predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac, međutim, ostavio je otvorenu mogućnost da to ipak ne napravi. Naime načelnik općine Nediljko Bunjar kazao je kako je Pupovac dobrodošao, ali i da je njegov dolazak trebalo bolje organizirati.

- Ukoliko nekome smeta da se pojavim na komemoraciji žrtvama ljudi iz mog zavičaja i koji su dio mojih osjećaja prema narodu koji tamo živi, bio katolički ili pravoslavni, hrvatski ili srpski - onda ću poštivati takav stav i neću nikoga ometati svojom prisutnošću, izjavio je Pupovac.

- Svakog studenog sve u meni utihne, osim emocija koje ključaju. Sjetim se velike patnje mojega naroda, herojskih djela naših branitelja, sve one žrtve koje su podnijeli da bi mi danas mogli živjeti u neovisnoj i slobodnoj domovini, govori braniteljica Škabrnje Danka Dražina prisjećajući se mučnih događaja tih dana.

- Toga jutra probudile su me četničke granate, to je bilo prije 7 sati. Ispred vrata ambulante bio je jedan mladić koji je uplakan došao i rekao da mu je majka ranjena i da joj pomognemo, visjela joj je noga. Danka i ja nismo imali izlaza, išli smo pomoći ženi. Nismo mogli sanitetskim automobilom već između suhozidova. Donijeli smo odluku koja nam je spasila život. Ne bi stigli do Milke i ne bi imali ovaj razgovor danas. Prebačena je nakon dolaska pomoći u Zadar, ali nažalost sutradan je preminula unatoč svim mjerama koje su poduzete. Ne mogu se ne sjetiti i žrtve stare Ane te njenog supruga, koji je govorio "četnici, zlotvori, ubili su moju Anu". Sve dalje bio je pakao, ističe ratni liječnik Boris Dželalija.

- Meni je stalno teško, ali ovih dana to je teret nad teretom. Svi te pitaju, a kada te ne pitaju, plovim u svojim mislima, Škabrnja uvijek živi u meni, zaključuje.

Stradanja Škabrnje i pogibija branitelja i civila tijekom napada prisjetila se i Branka Ražov koja je 1991. imala 19 godina i odrađivala je pripravnički staž u bolnici. Pridružila se sanitetu 112. brigade. Branitelji su, kaže "nalazili hrabrost u njima, a sanitet je nalazio hrabrost u braniteljima". Nije bilo vremena za strah, dodaje. U HV-u je ostala do 1999.  Bila je na dubrovačkom ratištu, a sudjelovala je i u akciji Maslenica. Svoga supruga upoznala je netom nakon napada na Škabrnju, danas imaju troje djece i u Škabrnji žive 23 godine. Ovih dana, njemu i Škabrnjanima nestaje osmjeh s lica. Rana na srcu ostala je i danas, poručuje.