Dan policije: Poziv koji oblikuje čovjeka

U povodu Dana policije o policijskom pozivu, školovanju i izazovima rada u "Studiju 4" HRT-a govorili su Ivana Nemet iz III. policijske postaje, koordinatorica za kontakt-policiju, i Đuro Bićanić iz II. policijske postaje, policajac temeljne policije. Dok je Nemet o policijskom poslu sanjala od djetinjstva, Bićanić se za taj poziv odlučio znatno kasnije.

Za Ivanu Nemet policijski posao nikada nije bio samo zanimanje. Želju da postane policajka imala je od djetinjstva, a u policiji radi već dva desetljeća.

- To je jedan poseban poziv, nije klasičan posao. Osobno sam od malena htjela postati policajac. Uspjela sam ostvariti svoj san i nakon 20 godina još uvijek sam tu. Mislim da to dovoljno govori. Tu je osjećaj pripadnosti, osjećaj da možete nešto popraviti, napraviti nešto za druge, rekla je Nemet.

Za Đuru Bićanića put bio je drukčiji. O policijskom pozivu počeo je razmišljati prije tri i pol godine, nakon čega se prijavio na program prekvalifikacije.

- Iza svega stoji osjećaj za pravdu, ali moj životni put nije bio takav da sam htio od malena biti policajac. Prije tri i pol godine u meni se javio taj poziv da odlučim razmišljati u tom smjeru. Nakon razgovora s jednom kolegicom u MUP-u javio sam se na natječaj za prekvalifikaciju u zanimanje policajac. Rekla mi je da MUP nudi široku lepezu poslova u kojima se svatko od nas može pronaći, rekao je Bićanić.

Od akademije do stvarnog policijskog posla

Nemet se prisjetila školovanja na Policijskoj akademiji, koje joj je, kaže, ostalo u lijepom sjećanju.

- Školovanje je bilo izazovno i zanimljivo. Od malena se učimo disciplini, ali tamo je drugačije. Prvi put se susrećete i s oružjem, gađanjem... Jedno prekrasno iskustvo. Dvadeset godina nakon Policijske akademije ostala sam u kontaktu s kolegama i dalje surađujemo. Predivno iskustvo, rekla je.

Policijski posao tijekom godina utjecao je i na njezin pogled na život.

- Naravno da vas posao oblikuje kao osobu. Smatram da sam ojačala svoj karakter, ali i život sam počela cijeniti više. Vidite koliko je krhak i koliko se brzo može promijeniti, dodala je.

Bićanić je prošao 11 mjeseci školovanja koje je uključivalo teorijsku i praktičnu nastavu. Ipak, smatra da se policajca na akademiji ne može pripremiti za sve situacije s kojima će se susresti na terenu.

- Sigurno da me je ovo iskustvo oblikovalo kao čovjeka. Školovanje, koje je trajalo 11 mjeseci, u sebi je imalo teoriju, praksu i primjenu. Ipak, posao je toliko dinamičan da vas akademija nikad ne može spremiti u potpunosti za ono što vas čeka vani, istaknuo je Bićanić.

Njegov dan na akademiji počinjao je rano i prema jasno utvrđenom rasporedu.

- Ustajanje je oko šest sati, nakon toga tjelovježba, doručak, spremanje kreveta, dizanje zastave i pozdrav. Nakon toga se odlazi na predavanje. Svaki dan smo imali u kontra smjenama još dvije dodatne aktivnosti, policijsko naoružanje i gađanje te sport. Nakon toga ostane vrijeme za slobodne aktivnosti, rekao je.

Iskustvo na akademiji samo je temelj za ono što policajce očekuje nakon početka rada. Nemet ističe da je stvarni policijski posao znatno nepredvidljiviji.

- Akademija je priprema, ali nitko vas ne može u potpunosti pripremiti za ono što vas čeka. Svako postupanje je drukčije, to nije klasičan radni dan od sedam do 15. Jako je velika razlika, zaključila je Nemet.