Drago Hedl predstavio knjigu o svom sinu Matiji

Knjiga Drage Hedla "Matija", u kojoj novinar i pisac opisuje tešku situaciju u kojoj su se on i supruga našli nakon suicida odraslog sina, predstavljena je večeras u Zagrebu.

To je tužna priča o Matiji, mom sinu, doktoru biokemije, koji je 11 godina radio na Sveučilištu Yale, bio je u vrhu znanosti, bio je vrlo vrijedan. Ono što me i danas proganja je pitanje kako nisam prepoznao neke znakove koje bi možda ukazali da je on u krizi, da mu je teško, da se ne može više boriti s onim čim se uhvatio u koštac, kazao je Drago Hedl.

Izrazio je očekivanja da će knjiga, koja je objavljena u nakladi Telegrama, možda pomoći nekom tko se nađe u situaciji u kojoj su se oni, kao Matijini roditelji, našli.

- Nismo znali kamo ćemo, i zašto se uhvatiti. Trebalo je prvo to shvatiti i onda je trebalo postavljati puno, puno pitanja o tome zašto se to dogodilo, ili se to moglo nekako izbjeći, što je bio uzrok tome. To su pitanja koja možete postavljati svaki dan i nikada nećete dobiti odgovor na njih, kazao je Drago Hedl.

Psihijatrica Katarina Dodig Ćurković kazala je da je odgađala čitati knjigu jer 20 godina radi s roditeljima koji izgube djecu i koji se suočavaju s nerazumijevanjem društva.

- Svaki djelić knjige taknuo je nešto u meni, ne samo kao terapeuta, nego kao roditelja, ali kao i osobu koja zadnjih godina apelira prvenstveno na roditelje da shvate koliko je važno baviti se sa svojom djecom, kazala je i izrazila iskreno divljenje Hedlu na knjizi.

Kritičarka i prevoditeljica Jagna Pogačnik objasnila je da se radi o knjizi koja u sebi ima dvije knjige, u kojima Hedl kao novinar koji nikada nije šutio jer bi izdao profesiju i sebe, ovdje ne može šutjeti kao čovjek, zato što osjeća da bi izdao sebe i svoga sina.

- U jednoj knjizi dokumentarnoj, faktografskoj, suočava nas s gotovo trilerskom pričom koju roditelji moraju proći u suočavanju s birokracijom da bi mogli vratiti tijelo sina u Hrvatsku. U drugoj, piše jednu divnu, meku prozu o svome sinu od trenutka kada sazna za supruginu trudnoću pa do njegova kraja. U tome spoju se pokazuje veličina Drage kao pisca. On uvijek misli na drugoga, na čitatelja, i kada piše o ovakvim stvarima, kazala je Jagna Pogačnik.

Književnik Miljenko Jergović smatra da je najvažnije za takvu knjigu da daje ljudski smisao jednoj užasnoj tragediji.

- Užasno je krivo misliti da pisanje ima ikakvu terapeutsku funkciju za onoga tko piše. Rovanje po vlastitim ranama u književnosti ne donosi nikakvo smirenje i nikakav terapeutski učinak. Tu je riječ o nečemu posve drugom i užasno važnom, kazao je.

- Ako se već dogodila najveća, nezamisliva, konačna nesreća u čovjekovom životu, onda ta nesreća može samo s jednom gestom zadobiti zrnce smisla - tako da bude ispričana. Jer kod neispričane nesreće za čovjeka postoji užas da se neispričana nesreća nije dogodila, kaže Jergović.

- I ova knjiga...ona ne vraća izgubljenog sina u život, ali ona onome što se dogodilo daje smisao priče, što je u antropološkom smislu nešto važno. Nije utješno, neće pomoći, neće zbog toga ništa manje biti strašno i ništa neće manje boljeti, ali je naprosto jedan čovjek ostvario svoj ljudski smisao, zaključio je.