Ekskluzivno: Čovjek rob(a), potresna priča žrtve

Trgovina ljudima čini se kao gnusna i loša rabota iz davno prošlih vremena. Ali nažalost nije. I danas se, u 21. stoljeću, diljem svijeta žene, muškarce i djecu prodaje, kupuje i brutalno izrabljuje. U Hrvatskoj su prošle godine registrirane 23 žrtve trgovine ljudima. Ali to je samo ono što znamo.

Jedna od žrtava za emisiju HRT-a Puls podijelila je svoje strašno iskustvo. Doznajte kako je izgledao njegov život dok je bio rob i kako je pronašao put u slobodu.

Svjedočenje žrtve trgovine ljudima iz emisije HRT-a Puls:

- Povratkom mojim u rodni kraj, tu sam tražio posao, jedan sam imao ali je bio nesiguran i tražio sam nešto bolje. U međuvremenu sam upoznao, preko Facebooka, školsku prijateljicu s kojom sam se poznavao iz djetinjstva. Predložila mi je da radim u Hrvatskoj. Nije prošlo dugo,. došao je taj čovek za kojeg bi trebao raditi. Došao je da se dogovorimo. Kad smo došli na carinu, na granicu, pustili su nas i kad je carinik donio putovnice on je sve tri stavio kod sebe u džep i računao sam kad prijeđemo negdje dalje vratit će nam putovnice. No do zadnjeg dana nam nije vratio putovnice, ispričala je žrtva početak agonije.

- Poslije tri danas sam vidio gdje sam došao. Tu gdje smo trebali spavati, tu je sve bilo neuredno, kuhinja je bila katastrofa. Rublje smo morali prati na ruke, nije bilo mašine. Poslije sedam dana on je već počeo vrištati, svaki dan je  jednog uništavao,  non-stop mu je prijetio. Klad god je njemu to radio, uvijek je nas sve sazvao. On odjednom dođe i zove nas trojicu da siđemo dolje kako bi ga vrijeđao da bi mi svi slušali. I onda sam smišljao kako to napustit,i znao sam da neće biti lako, objasnio je.

- Bilo je tu još dosta toga između. Kosili smo travu, vodili stoku, čistili oko stoke  kad je trebalo, kad je kiša padala iznosili smo stajsko gnovjico po cijeli dan. Smišljao sam  kako ću da mu reći da ću za Prvi svinja ići kući. To jutro kad sam pobjegao rekao mi je da neću doma za praznik dok mi on ne dopusti. Znao je da mi je majka umrla prije tri mjeseca, počeo mi psovati i svašta nešto. Ja sam sagnuo glavu, nisam ništa komentirao jer sam znao što bi bilo. Psovao me, vrijeđao me, krenuo me udariti, no ja sam se izmaknuo i on je promašio, ispričala je žrtva.

- Krenuo sam kroz livade jer sam znao da će krenuti za mnom čim čuje da me nema. Bilo je ljeto, vrućine su bile, znao sam da ima zmija, trava je bila velika, izašao sam na put, pa što bude. Čekao sam da naiđe neki kamion jer sam znao da ako ću ići automobilom  da će me vidjeti i zaustaviti i da ććemo onda nastradati i ja i ovajk koji me povezao. Došao sam blizu neke rijeke i onda mi je stao jedan čovjek i povezao me, opisao je bijeg.

- Poslije nekoliko dana sam premješten na drugo mjesto. Tamo sam dobio drugi smještaj, dobio sam drugi posao i počeo raditi Nakon nekog vremena dobio sam poziv da svjedočim. Onda sam morao ići tamo i nisam očekivao da ću ga vidjeti. Na sudu se pojavio i on, htio mi je prići, ali su ga zadržali. Pojavio se s dva odvjetnika i ušli smo unutra. Suđenje je završeno s tim da je dobio 18 mjeseci uvjetno, rekao je.

- Jedno vrijeme sam ga čak i sanjao jer ono, ta događanja dođu ti u snove i to je bio jedan užas, dodao je.

Trgovanje ljudima i njegove faze

- Trgovanje ljudima je prije svega dinamičan proces. On se sam po sebi sastoji od tri faze. To su: prva faza - vrbovanja, faza transporta i faza iskorištavanja. Ono što je važno je da se osoba makne iz sredine u kojoj je poznata i da je se na neki način izolira iz svoje matične sredine, od svoje mreže ljudi s kojima kontaktira i da joj se na taj način zapravo oteža i onemogući, ajmo reći izlazak iz tog kruga, odnosno bijeg iz lanca trgovanja ljudima. Praksa nam je pokazala brojne primjere koji su svaki po sebi različiti, isto kao što je priča svake žrtve trgovanja ljudima potpuno drugačija, objasnila je Selma Ilić iz hrvatskog Crvenog križa.

- Trgovanje ljudima u Hrvatskoj, u prosjeku se uglavnom kreće između 20 i 30 žrtava godišnje. Trenutno imamo 26 žrtava trgovanja ljudima. Od toga imamo 23 državljana RH i troje stranaca, konkretnije, državljana BiH. Ako gledamo u odnosu na spol onda imamo 18 žena i 8 muškaraca. Ranije smo imali puno više stranaca. Naših domaćih žrtava trgovanja ljudima gotovo danije bilo, dakle u kontekstu Hrvatske. One možda jesu postojale van granica, ali isto nije bio toliko čest slučaj, rečeno je u Crvenom križu.

Nestanak 15-godišnjakinje - pronađena u Milanu kao žrtva trgovine ljudima

- U vrijeme kad sam se ja počeo ozbiljnije kao novinar baviti, između ostalog, temom trgovanja ljudima. Dakle, prije nekih 20-ak godina, tada nije postojala svijest, niti u široj javnosti, u Hrvatskoj, a niti u institucijama sustava niti da je to tako veliki problem za Hrvatsku. A pored toga se smatralo da je Hrvatska samo tranzitna zemlja. Iako, kad neko kaže samo tranzitna nisam baš siguran da zna što govori jer ako si i samo tranzitna zemlja znači da si u tom lancu i da je vrlo važno da se boriš protiv te vrste kriminala. I zapravo sam tada 2001. godine naišao na jednu priču o petnaestogodišnjoj djevojčici koja je nestala. Ja sam tada radio stvari u dogovoru s majkom koja je sama prije toga obilazila razna mjesta po Zagrebu, pokazivala fotografije svoje kćeri, pitala je li ju tko vidio pa sam ja s fotografijom išao na mjesta gdje sam pretpostavio da bih mogao nešto saznati. Od taxi stajališta do raznih lokala u Zagrebu i okolici, čim sam naslutio da bi djevojčica mogla biti žrtva trgovine ljudima, rekao je novinar Saša Leković.

- Ja zapravo tu najviše mogu biti zahvalan, kao i ta djevojka i njena obitelj, čovjeku koji je radio na crno, kao građevinac, u okolini Milana. I kad je došao kući čitao je slučajno časopis koju je njegova majka imala na stolu i shvatio je iz te naše treće priče, iz tog susreta u Milanu, da je to djevojka koju je on vidio. Nije nikakva djevojčica koja je tamo sa svojim dečkom nego je zapravo žrtva trgovine ljudima. I njegov poziv mi je zapravo pokazao gdje se ona točno nalazi. Bez tog poziva ja je ne bih nikad pronašao. Čitav taj slučaj pokazuje da postoji vrlo jasan, ne samo lanac trgovine ljudima, nego vrlo jasan način, metodologija, način na koji oni rade. Ta djevojčica je bila žrtva na način da je njena starija, nije joj čak bila ni prijateljica, poznanica, išle su u istu školu koja ju je zapravo pozvala da odu na jedan rođendan, izvan mjesta u kojem je djevojčica živjela. Otišli su u Zagreb, a zapravo je to bilo smišljeno da dođe u određeno društvo gdje, vjerovali ili ne, gdje se jedan momak pravio da mu se ona jako sviđa i ona je mislila da se zaljubila. I na taj način je zapravo prošvercana u Italiju. kad se uvuku u taj lanac na prijevaru, tako da se zaljube, da misle da se nekome posebno sviđaju ili tako nešto, često ne znaju uopće, uopće nisu u stanju shvatiti da su žrtve. Svatko od nas može postati žrtva. Ponekad je važno znati to da pogotovo mlade osobe, pogotovo kad se uvuku u taj lanac na prijevaru, uopće nisu u stanju shvatiti da su žrtve. To je jedna od situacija s kojima sam se i ja tad prvi puta susreo, ali sam to zapamtio kao nešto što mi se čini vrlo važno, objasnio je novinar Leković.