Glavni državni odvjetnik očitovao se u povodu priopćenja EPPO-a

Glavni državni odvjetnik Ivan Turudić očitovao se u utorak na dopis europske tužiteljice Laure Kovesi Europskoj komisiji ponovivši da je svoju odluku o nadležnosti Uskoka, a ne Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO) u slučaju mikroskopi donio na osnovu propisa.

U pismu Europskoj komisiji tužiteljica Laura Kovesi navela je, među ostalim, da je Turudić, koji je ranije odlučio da je za istragu u kojoj je uhićen bivši ministar zdravstva Vili Beroš nadležan Uskok "dodatno pogoršao situaciju".

Kovesi smatra da je Turudić svoju odluku temeljio isključivo na tumačenju Uskoka ne dajući priliku EPPO-u da izrazi svoje stajalište, čime je narušio nepristranost rješavanja sukoba. Osim toga tvrdi da Uskok nije prijavio istragu o projektu financiranom iz sredstava EU-a, čime je prekršio svoje obveze iz Uredbe o EPPO-u te daje određivanje glavnog državnog odvjetnika za rješavanje sukoba nadležnosti u suprotnosti s pravom EU.

Glavni državni odvjetnik u očitovanju ističe da je Stalno vijeće 6, odnosno tročlano vijeće u središnjici EPPO-a koje nadziru radnje Ureda europskog javnog tužitelja u Zagrebu, zauzelo stav da je glavni državni odvjetnik RH, odlučujući o sukobu nadležnosti, donio odluku u skladu s Uredbom.

Pritom je Turudić, kako navodi, ispravno tumačio odredbu članka Uredbe prema kojoj se nadležnost EPPO-a za kaznena djela u vezi sa sudjelovanjem u zločinačkoj organizaciji uspostavlja isključivo ako je u središtu kriminalnih aktivnosti takve zločinačke organizacije počinjenje nekog od kaznenih djela iz članka 22. stavka 1. Uredbe o EPPO, što konkretno nije bio slučaj.

Turudić: EPPO-ove tvrdnje u suprotnosti s pravom EU

Ističe i kako je EPPO-ova tvrdnja da određivanje nacionalnim zakonom glavnog državnog odvjetnika RH nadležnim za rješavanje sukoba nadležnosti između EPPO-a i nacionalnog tužitelja u suprotnosti s pravom Europske unije.

- Takva ozbiljna tvrdnja nije obrazložena pa se mogu iznijeti samo jednako uopćena razmatranja, navodi Turudić u očitovanju, dodajući da je Uredbom o EPPO-u propisano da države članice određuju nacionalno tijelo koje odlučuje o nadležnosti "pa ostaje nejasnim kojem pravu EU je daljnja razrada te odredbe u nacionalnom pravu suprotna".

Uz to, Turudić se pozvao na ustavnu odluke prema kojoj je Državno odvjetništvo RH samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih djela i drugih kažnjivih djela, poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske te podnositi pravna sredstva za zaštitu Ustava i prava.

S obzirom na te atribute tužitelja u RH, koji odgovaraju i zahtjevima Suda EU pri definiranju pojma "neovisno pravosudno tijelo", Turudića zabrinjava tvrdnja da je određivanje glavnog državnog odvjetnika u RH za rješavanje sukoba nadležnosti u suprotnosti s pravom EU. "Osim što nije ničim potkrijepljena, čini se i u cijelosti pogrešnom", ocjenjuje Turudić, naglasivši da glavni državni odvjetnik, s obzirom na jamstva pravnog poretka RH, u izvršavanju svojih dužnosti postupa neovisno.

Ta neovisnost, nadodaje Turudić, proizlazi iz pravila koja se odnose na pravni položaj i ustrojstvo državnog odvjetništva, a koja jamče da to tijelo nije izloženo nikakvom riziku podređenosti, osobito, pojedinačnoj uputi izvršne vlasti "čime je osigurana ne samo objektivnost dužnosti glavnog državnog odvjetnika nego i neovisnost u odnosu na izvršnu vlast".

Turudić ukazuje i da u Hrvatskoj upravo tužitelj pokreće i vodi istragu te da je tužitelj "dominus litis, a ne sudac istrage ili neko drugo upravno tijelo poput policije".