Stručnjaci o zaštiti okoliša: Bez učinkovite kontrole ni najbolji zakon neće pomoći

Što donosi novi Zakon o zaštiti okoliša? Hoće li osigurati višu razinu zaštite okoliša od devastacije i onečišćenja te mogu li se pomiriti zahtjevi gospodarstva i lokalne zajednice te stanovništva neka su od pitanja o kojima se razgovaralo u emisiji 'U mreži Prvog'.

Načelnica Sektora za procjenu utjecaja na okoliš u Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije Ana Kovačević poručila je kako je novi Zakon o zaštiti okoliša potreban iz dva razloga od kojih je jedan usklađivanje s novim europskim propisima.

- Europska unija je u međuvremenu, od 2013., donijela nova pravila, posebno kad je riječ o industrijskim emisijama, industrijskim postrojenjima i izvješćivanju o podatcima o okolišu, a hrvatsko zakonodavstvo mora pratiti te promjene, kazala je.

Kao drugi razlog navela je iskustvo u provedbi dosadašnjeg zakona koje je ''pokazalo da neke postupke treba jasnije urediti''.

- Treba preciznije odrediti odgovornosti i otkloniti administrativne nejasnoće. Naš cilj je jednostavan, mi želimo učinkovitiji sustav zaštite okoliša, bolju zaštitu zdravlja ljudi i jasnija pravila za sve koji u tim postupcima sudjeluju, dodala je.

Kovačević je od promjena Zakona o zaštiti okoliša istaknula unaprjeđenje sustava izdavanja okolišnih dozvola, jačanje nadzora nad industrijskim postrojenjima i odgovornost onih koji u tim postrojenjima upravljaju te sustav sprječavanja velikih nesreća i sanacija štete u okolišu.

- Mi želimo ovim Zakonom bolje procjenjivati ukupni utjecaj pojedinačnog zahvata na okoliš, a ne gledati samo njegov pojedinačni učinak, nego kumulativni učinak sa svim zahvatima u okruženju, ustvrdila je.

- Također želimo spriječiti umjetno dijeljenje jednog zahvata na manje dijelove kako bi se izbjegla provedba postupka procjene utjecaja konkretnog zahvata na okoliš te uvodimo nova pravila za registraciju postrojenja za uzgoj životinja i digitaliziramo postupke kroz sustav e-Okoliš, dodala je.

Hackenberger: Možemo imati savršene zakone, ali ako je provedba loša, to je uzalud

Branimir Hackenberger s odjela za biologiju Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku rekao je kako ne može komentirati sam nacrt novog Zakona s obzirom na to da još nije dostupan na uvid, ali se osvrnuo na jučerašnje predstavljanje novog Zakona od resorne ministrice Marije Vučković pri čemu je rekao da je ''vrlo optimističan''.

- Mislim da je jako važno u tom novom Zakonu ova digitalizacija koja se sad spomenula zato što ona omogućuje nešto što se zove interoperabilnost, tj. ona omogućuje da svi dionici u zaštiti okoliša dijele iste podatke. Mislim da je obećano da će to biti do 2031., istaknuo je.

Usklađivanje zakonskih odredbi s Europskom unijom Hackenberger je ocijenio iznimno važnim korakom i dodao da je to potrebno i nužno za jednu članicu EU-a.

- Optimističan sam što se tiče zakona, međutim kad mi govorimo o zakonima, uglavnom govorimo o nekakvim restrikcijama i zabranama, međutim ovaj Zakon bi trebao imati baš onu pravnu regulativnu funkciju i ja se nadam da će je imati, kazao je.

Hackenberger je naglasio da ono što ga zabrinjava nije sam Zakon, nego njegova provedba.

- Mi možemo imati savršene zakone, ali ako je provedba loša i ako mi ne znamo što se događa s onima koji taj zakon krše ili ne poštuju, ako nemamo mehanizam koji će sankcionirati upravo to nepoštovanje, onda je uzalud taj Zakon, ustvrdio je.

Anić Vučinić: Dobrodošlo je rano uključivanje javnosti u postupke

Predstojnica Zavoda za inženjerstvo okoliša Geotehničkog fakulteta u Sveučilištu u Zagrebu Aleksandra Anić Vučinić također je pozdravila nacrt novog Zakona rekavši kako je to sigurno korak naprijed u pogledu transparentnosti u sudjelovanju javnosti u svim postupcima.

- Iako je javnost dosad imala pravo sudjelovati kroz niz razina od donošenja prostornih planova, strateških procjena i svega ostaloga, mislim da je ovdje to malo šire postavljeno tako da je to svakako dobrodošlo jer rano uključivanje javnosti u bilo koje postupke koji se tiču okoliša doprinosi tome da se javnost prije upozna i da se onda kasnije razjasne sva sporna pitanja te možemo kvalitetnije doći do rezultata, objasnila je.

Anić Vučinić je istaknula kako se prijašnjih godina javnost vrlo često uključivala u kasnijim fazama postupka što je dovodilo do nemogućnosti usklađivanja svih zahtjeva.

Kao poseban napredak istaknula je zabranu tzv. ''rezanja salame'' odnosno zabranjivanje razdvajanja zahvata da bi se za svaki zahvat pojedinačno mogao provesti postupak procjene.

- To je ovim Zakonom sad izrijekom zabranjeno, makar mislim da unazad 10 do 15 godina takav pristup nije bio dopušten u Europskoj uniji, međutim nije bilo alata da se to kontrolira, kazala je.

Također je istaknula i obvezno praćenje putem GPS-a za vozila koja prevoze otpad, što je pozitivno ocijenila, međutim smatra da je to možda ''krivo usmjereno'', a pohvalila je digitalizaciju.

- Komunalne tvrtke u pravilu nisu te koje stvaraju probleme u sustavu, a ovdje se govori o komunalnim tvrtkama, ako sam dobro shvatila, kazala je.

- Digitalizacija je počela i prije ovog Zakona, a ono što je ovdje važno je da bi ta digitalizacija imala svoju svrhu nužno ju je povezati s nekim drugim bazama, recimo inspekcijskom, pa da inspekcija ima uvid u te baze pa da kontroliranje može biti takvo, to bi zaista bio korak naprijed, a ja se nadam da kako idemo u tu digitalizaciju da će se to i dogoditi, dodala je.

Cijeli razgovor možete pogledati u nastavku: