HGSS-ovac: Osjećaj kada nekome spasite život je neusporediv s ičim drugim

U posljednjih 10-ak godina broj intervencija pripadnika HGSS-a znatno se povećao. Najviše su to akcije traganja za nestalim osobama, spašavanje iz planina, stijena, jama, podvodne akcije u rijekama i u priobalju kao i druge intervencije u nepristupačnim područjima.

Iako često mole da ne idete u japankama na Biokovo, ne lovite pokemone na nepristupačnom terenu - u zadnjih 10-ak godina broj intervencija značajno se povećao, ali srećom povećao se i broj pripadnika HGSS - oko 1200 u 25 regionalnih stanica u cijeloj Hrvatskoj. Jedna trećina intervencija dogodi se ljeti za vrijeme turističke sezone.

- Ljetnu sezonu računamo do minimalno 1. listopada, ali s obzirom na to da se jako dobro pripremamo i da znamo što nas očekuje, ne bih rekao da ona po ičemu odstupa. Broj akcija koji se dogodi ljeti se kreće od 200 do 250 i one se najčešće dogode između lipnja i kolovoza, a onda lagano počinju padati. U prosjeku se dogodi od jedne do dvije akcije dnevno, kaže gorski spašavatelj iz HGSS-a Jadran Kapović.

Od početka godine HGSS je intervenirao oko 450-460 puta, govori, dok je prošlih godina broj bio i znatno manji.

- Godine 1998. imali smo 96 akcija, sada se broj akcija u godini kreće od 800 do 1000, ovisno postoje li nesreće ili katastrofe kao što su potresi i požari. Broj akcija se povećava iz više razloga. Jedan je što avanturistički turizam ima izrazito visoku stopu rasta - ljudi se više kreću po jezerima, rijekama, bave se raftingom, kajakingom, više ljudi se kreće u prirodi. Naravno, raste i broj posjetitelja pa se i događa veći broj nesreća, navodi Kapović.

Akcije ne dijele na izrazito zahtjevne i manje zahtjevne, za njih je svaka akcija ista što se tiče prioriteta, ali u ovim ljetnim mjesecima akcije koje se dogode na izrazito nepristupačnom području dovode spašavatelje do razine gdje njihova sposobnost odlučuje o tome hoće li akcija završiti sretno ili nesretno, pogotovo ako se dogode dvije akcije u isto vrijeme.

- Onda moramo izrazito dobro organizirati ekipe i sve to pokriti. Ali čim se akcija dogodi na nepristupačnom terenu, to je izrazito zahtjevna akcija, ali s druge strane mi smo trenirani na različitim uvjetima. Nama to nije ništa neobično. To su uvjeti u kojima mi zapravo najbolje funkcioniramo, objašnjava Kapović.

Ljudi koji su educirani kroz planinarske škole stječu znanja kako postupiti u slučaju nesreće. HGSS-ovi spašavatelji drže predavanja o tome kako se ponašati.

- Prvo pravilo je da nikada ne idete sami. U slučaju nesreće, nema nikoga tko vam u tom trenutku može pomoći. Ljudi bi generalno trebali pomoći u okviru svojih mogućnosti. Primjerice, tijekom ljeta skloniti ljude od sunca, napraviti hlad, označiti mjesto nesreće. Ali prvenstveno pozvati HGSS i probati nam dati približnu lokaciju. Kada znamo gdje je netko, onda to možemo napraviti relativno brzo, ističe HGSS-ov spašavatelj.

Oko 2016. ih je bilo otprilike 800, a danas ih je 1050. Jedan od ra razloga je što postoji povećan broj akcija. Ono što ljude motivira za to je, kaže, kada završite akciju spašavanja i kada vam osoba koju ste spasili zahvali.

- Osjećaj da smo nekome pomogli i da smo nekome produžili život je nešto što ovaj posao čini drugačijim od drugih. Mislim da to razumiju i vatrogasci i pripadnici hitne pomoći. Privilegirani smo biti na mjestima gdje naše odluke mogu spasiti život, a mislim da se to ne može usporediti s ničim drugim na svijetu, kaže Kapović.

Stanice HGSS-a imaju određenu vrstu dežurstva, međutim, to nije klasično dežurstvo u kojem su oni fizički na jednom mjestu u stanici i čekaju poziv, već se odrede osobe koje u tom trenutku nose dežurne mobitele i pokreću akciju spašavanja. Njihov zadatak je u roku od otprilike 15 minuta pripremiti sve da kada kolege dođu i pokupe opremu mogu već krenuti u akciju spašavanja. Međutim, ako su na području nacionalnih parkova ili parkova prirode, onda provode dežurstvo, tamo su na licu mjesta konstantno.

- Ono što čini razliku u spašavanju su ljudi koji to rade. U našem sustavu spašavanja imamo izuzetno angažirane, etične, empatične ljude koji će zaista napraviti sve da pomognu unesrećenima, zaključuje HGSS-ov spašavatelj.

Cijeli razgovor možete pogledati u nastavku: