Hoće li novi pravilnik smanjiti liste čekanja ili otjerati liječnike iz javnog zdravstva?

Prema novom prijedlogu pravilnika o dopunskom radu liječnika, ključno mjerilo za dobivanje dozvole za rad u privatnoj praksi postaje duljina liste čekanja. 

Ako je za određeni postupak lista dulja od 150 dana, liječnik više neće moći paralelno raditi i u privatnom sektoru. Očekuje se da će nova pravila povećati transparentnost, no među liječnicima izazivaju zabrinutost, osobito u specijalizacijama s kroničnim nedostatkom kadra poput radiologije i anesteziologije.

Dopusnicu liječnici neće moći dobiti ako se čeka na pregled više od 150 dana. Postavlja se pitanje hoće li se doista smanjiti liste čekanja.

- Pravilnik nosi transparentnost i faktor koji će biti jednako primjenjiv za sve. Na liste čekanja morate djelovati s više razina da bi dobili konačan učinak smanjenje. Treba uzeti broj dana čekanja i vidjeti da postoji dinamika te moramo provjeriti jesu li svi resursi u bolnici apsolutno i na jednak način iskorišteni. Ako nisu, moramo napraviti kvalitetne organizacijske pomake u ustanovi i tek onda razmišljati o dozvoli za rad kod privatnika. Bit će razlika traži li netko suglasnost za rad u drugoj privatnoj ili drugoj javnoj zdravstvenoj ustanovi, rekla je Irena Hrstić, ministrica zdravstva, gostujući u emisiji Hrvatskoga radija U mreži Prvog.

Hrstić je otkrila koji je cilj je novog pravilnika.

- Ideja je sagledati sve činjenice koje su mjerljive u zdravstvenom sustavu i da se jednako primjenjuju na sve. Opisna, odnosno virtualna postojeća mjerila se ne primjenjuju na jednak način. Moja ideja je da uvedemo reda u sustav, transparentnost i da bude jednako za sve primjenjivo, dodaje Hrstić.

Kako kaže, radit će se u odnosu na ono za što se traži suglasnost za rad.

- Primjerice, ako će netko tražiti suglasnost za rad za ultrazvuk abdomena, a ne radi niti jedan ultrazvuk abdomena u matičnoj zdravstvenoj ustanovi, ali će raditi kod privatnika i lista čekanja je za to najveća. Dakle, nije samo jedno mjerilo i zato je toliko kompleksan, a ja vjerujem da će imati pomake transparentnosti u organizaciji, a svaki pravilnik je i promjenjiv, nastavlja Hrstić.

Istaknula je da ne znači da su ovo najidealnije mjere, ali kako kaže radit će se na njegovu poboljšanju i da na kraju on bude jedan od ključnih faktora koji će utjecati na liste čekanja.

- Mislim da sam pravilnik ne može regulirati ništa ako se neće primjenjivati i ako neće biti i analize i kontrole provedbe. Liječnička komora smatra da postojeći pravilnik, da se koristila kontrola provedbe, bi mogao dati potpuno jednake rezultate, govori Samija Ropar, predsjednica Hrvatske liječničke komore.

Hrstić se osvrnula na tu tezu da se ipak samo možda trebala provoditi jača kontrola starog pravilnika.

- Postojeći pravilnik nema jasne, konkretne, numeričke i jednako primjenjive kriterije za sve. On je više opisnog karaktera, a ovaj je jasno, numerički transparentan i jednako primjenjivo za sve. Doktorica je potpuno u pravu. Ideja nije kazniti ljude koji normalno, korektno i profesionalno rade, jer do sada nije postojao transparentan način za sve u istoj ustanovi, a što je još važnije za sve u različitim ustanovama, kaže Hrstić.

Objašnjava kako nije isto primijeniti određeni pravilnik u Zagrebu, u Puli ili u Gospiću, ali kako joj je nepojmljivo da se može razmišljati da netko ode u 11 sati nakon posla raditi u drugu ustanovu.

- Najvažnija je odgovornost prema vlastitom poslu i poštivanje nadređenog. Nije stvar u tome je li nešto dobro ili loše, nego primjenjuje li se ili ne. Ako određena mjera postoji, mi se svi moramo na jednaki način prema tome odnositi. Nema tog ravnatelja koji može izbjeći netransparentnost, a ovime dobiva alat koji mu to omogućava. Ako je neki od ovih kriterija za davanje suglasnosti za dvojni rad potpuno nekoristan, može se skroz isključiti, priča Hrstić.

Radiolozi i anesteziolozi na prekretnici

Ropar je otkrila postoji li opasnost da dio liječnika iz javnog sustava potpuno ode u privatni:

- Uvijek takva opasnost postoji i mislimo da je velika posebno u osjetljivim specijalizacijama gdje su najveće liste čekanja, a to je na radiologiji i tu ćemo rijetko naći kolege koje imaju listu čekanja manju od 150 dana i mislimo da je iz tog razloga diskriminatoran jer je velik nedostatak radiologa ili anesteziologa. Mislim da liječnici nisu direktno odgovorni za liste čekanja. Ne postoji zdravstveni sustav u svijetu koji nema liste čekanja, naglašava Ropar.

Pojašnjava da svaki liječnik ima svog voditelja odijela i samim time ne organizira svoj rad.

Važno je naglasiti što će pacijenti dobiti ovom mjerom:

- Vidi se nužnost promjena u hrvatskom zdravstvenom sustavu jer je sve više problema s kojima se pacijenti suočavaju i čekanje na dijagnostiku pada u neprihvatljivo čekanje, a to znači da pacijenti ne mogu ostvariti zdravstvenu zaštitu u medicinski opravdanom roku, a to je rok kada bit trebalo doći na red i imati obavljene pretrage. Ono što pacijenti u Hrvatskoj često rade je da koriste i privatni i javni zdravstveni sustav i onda dolazimo do problema da se ti nalazi međusobno ne prepoznaju, da se traže dodatne pretrage, da ih se šalje nekoliko puta na iste pretrage, preglede. Isto tako im se ne mogu prepisati lijekovi na osnovu pregleda koji već imaju privatno, nego se traži da idu javno, govori Jasna Karačić Zanetti, predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata.

Kako kaže, to dovodi do neučinkovitosti privatnog sektora koji bi trebao biti komplementaran javnom zdravstvenom sustavu za kojeg se inače zalažu. S obzirom na velik broj privatnih ustanova, teško je limitirati liječnike da ne mogu raditi privatno, priča Karačić Zanetti.

- To će sve dovesti do nezadovoljstva liječnika, a čim su oni nezadovoljni, odmah su i pacijenti. Iz pravilnika nije jasan na koji način se gleda kvaliteta rada. Jedna stvar je odraditi nešto brzo, ali to ne znači da ćete odraditi kvalitetno. Ono što smo mi predlagali je da pacijenti budu ti koji će ocijeniti rad liječnika, odnosno svoje zadovoljstvo u zdravstvenoj ustanovi, bila ona privatna, bila ona javna i na taj način imamo izvrsne pokazatelje kvalitete zdravstvene zaštite. Time možemo dobiti dragocjene podatke na koji način sustav funkcionira i pacijenti mogu biti ti koji će ispravljati sustav onako kako treba, zaključuje Karačić Zanetti.