U Saboru je u utorak raspravljen konačni prijedlog Zakona o gospodarenju otpadom. Jednokratna plastika odlazi u povijest. No briga o otpadu je puno više. Svijet se suočava s klimatskim promjenama koje sve više preoblikuju naš život. O ovoj temi u emisiji "Studio 4" govorila je Mirela Holy, članica Odbora misije EU za adaptaciju klimatskim promjenama.
Krajnji rok za donošenje novog zakona bio je 5. svibnja 2020., što znači da Hrvatska kasni više od godinu dana. S tim zakonom se implementira cijeli niz tzv. otpadnih direktiva. Kada se govori o politici prema zaštiti okoliša i gospodarenju otpadom, radi se o zajedničkoj politici EU-a koja je obvezujuća za sve članice.
- Europski zeleni plan kao ključni strateški razvojni dokument EU-a do 2050. bazira se na toj tranziciji s linearne prema kružnoj ekonomiji, a ta ekonomija nije moguća ukoliko kao jednu od važnih pretpostavki ne uvedete sustav tzv. integriranog gospodarenja otpadom. Da bi se tako nešto dogodilo imamo čitav niz EU direktiva. Ono što je loša strana ovog zakona jest to, što govorimo kad govorimo o plastičnom ambalažnom otpadom, imamo minimalne uvjete. Nismo jako ambiciozni u smislu implementacije ove direktive. Prosjek EU u smislu korištenja sirovine iz otpada tj. sekundarnih sirovina je na 11,7 posto bila 2019. a Hrvatske je na 4,4 posto, rekla je Holy.
Da bi išli prema kružnoj ekonomiji, kazala je, moramo povećavati te omjere.
- Političari razmišljaju hoće li se svidjeti biračima, u svim državama imate efekt "Not in my backyard" koji podrazumijeva da su građani jako protiv toga da se otpadna infrastruktura realizira u njihovoj neposrednoj blizini. Svi mi proizvodimo otpad, ali ne želimo ga u svojoj blizini. Kada se i realizira neki projekt, to nije na adekvatan način, građani ne vjeruju sustavu i onda imamo svaki put revoluciju.
Drugi problem, istaknula je Holy, je što imamo jaku spregu između političkih elita i tzv. gospodara otpada.
- Ne želi se razbucavati njihove interese.
Kao najvažniji problem ističe nepoznavanje tematike i nedostatak političke volje na tom području. Holy smatra da stručnjaka ima, istaknuvši da će jedna od profesija budućnosti biti menadžeri zaštite okoliša.
Osvrnula se i na problem Jakuševca.
- Nije točno da EU kaže da se otpad ne smije odlagati, ali on treba biti predobrađen. Kad se odloži na deponij, on je u takvom stanju da ne mijenja kemijska svojstva. To nije slučaj s Jakuševcem, što mogu posvjedočiti iz osobnog primjera. Došla sam u platformama na deponij, kasnije u autu vidim da se nešto čudno događa s cipelama, meni je deponij pojeo cipele, prisjetila se.
Smatra da Hrvatskoj treba strateški pristup gospodarenju otpadom.
- Treba vidjeti kakvo je stanje, kakvu otpadnu infrastrukturu imamo. Za one frakcije za koje nemamo infrastrukturu država treba poticati poduzetnike ili sama kreirati tako nešto. Prvo treba rješavati biootpad. On se može na relativno jednostavan način rješavati, putem biokompostana i bioplinskih postrojenja. Mora se uvesti infrastruktura kojom će se taj otpad kvalitetno odvajati i zatim odvoziti na obradu. Zatim se treba odrediti koje frakcije otpada se u ovom trenutku treba selektirati. Moramo realizirati sve ono što je potrebno da bi išli u pravcu viših stopa korištenja sekundarnih sirovina. Nema tu puno mudrosti, rekla je Holy.