U prilogu iz arhive govri se o tome kako, prema službenim podacima, Hrvatska troši mnogo novca iz državnog proračuna na područja od posebne državne skrbi, odnosno na obnovu i povratak prognanika.
Nažalost, stvarnost to demantira. Naime, na dosad obnovljena mjesta, kaže službena statistika, potrošen je velik novac. A kad se pogleda kako izgleda ono što je obnovljeno, opravdano se postavlja pitanje: zar je doista moguće da je za tako loš građevinski materijal i nekvalitetnu izvedbu potrošeno toliko novca?
O lošoj obnovi i povratku prognanika te pokretanju proizvodnje svjedoči i primjer Strašnika, mjesta nedaleko od Petrinje.
Strašničani su više nego ogorčeni. Kažu tada: Ovo je druga kalvarija koju prolazimo od 1991. godine do danas.