Hrvat otkrio kako je biti zapovjednik osoblja na njemačkom kruzeru

Njemački kruzer Mein Schiff - jedan je od brojnih koji su ovoga ljeta posjetili riječki akvatorij. Ništa posebno pomislit će neki, no priča se mijenja kada znamo dam drugu najvažniju funkciju, na njemu obavlja - upravo naš čovjek; Hrvat.

Da su Hrvati vrlo cijenjeni pomorci zna se od davnina. Potvrđuje nam to i priča našeg čovjeka - Vite Krizmanića koji je posljednje četiri godine zapovjednik osoblja na njemačkom kruzeru Mein Schiff, koji je proteklog srpnja prvi puta uplovio u riječku luku - sve zanimljiviju velikim turističkim brodovima.

'Hrvati su jako cijenjeni'

- Hrvati su jako cijenjeni. Nema nas puno, ali većina je na ključnim pozicijama u nautici, ali isto u stroju dolje. Ja imam nekoliko kolega, jedan kolega je s Krka, jedna kolegica iz Dubrovnika i svi pokrivaju trenutno poziciju zapovjednika osoblja, govori dozapovjednik Vito Krizmanić.

Uz bok zapovjedniku, zadužen je za administraciju, ali i brine se o svemu što se događa s posadom kojoj je disciplinski nadređen. Nije uvijek lako, pogotovo ako znamo da kroz njegove ruke svakodnevno prođe i do 150 mejlova.

- Najljepši dio je voziti brod. To je stvarno lijepo i zanimljivo, i na kraju krajeva, većina nas nautičara je upisala ovu profesiju da bismo vozili brod, a naravno onaj dio što nitko ne voli je papirologija, govori Krizmanić.

Manovre, koje tako voli, sastavni su dio posla. Uz Vallettu na Malti koja zna biti zahtjevna za manovrat spominje i jednu domaću luku.

- Dubrovnik zna biti zahtjevan kad puše. U Dubrovniku kad je bura, to zna dolaziti u udarima, zna nas poprilično iznenaditi i onda na brod ove veličine... Znamo se nekad uznojiti po buri, ističe.

Drugi je u zapovjednom lancu na 296 metara dugom, 36 metara širokom kruzeru s gazom većim od 8 metara.

- Ima 98 tisuća bruto registarskih tona. Trenutno imamo malo više od 2700 putnika i malo više od 900 posade. Posada dolazi iz 45 različitih nacija, rekao je Krizmanić.

Unatoč brojnim razlikama sve štima. Drago mu je kad plovi domaćim morem. Svuda je lijepo - doma najljepše!

- Mi smo sada proveli cijelu zimu u Aziji. Bio je to Hong Kong, bio je to Singapur i ostale luke... Ovdje u Jadranu se tičemo od Dubrovnika, Zadra, Rijeke, Kopra u Sloveniji. Trst nam je luka gdje se gosti ukrcavaju i iskrcavaju, ističe dozapovjednik.

Za razliku od brojnih drugih pomoraca, Vito ima sreću što dobar dio ugovora na brodu s njim boravi i obitelj. Supruga i kćerkica takvu priliku ne propuštaju.

S Vitom često na brodu boravi i obitelj

- Neprocjenjivo! Što se tiče svega! Znači, zajedništvo, familija, obitelj i s njom zajedno provoditi vrijeme. To su zaista trenuci koji se zauvijek pamte, rekla je Barbara Krizmanić.

A takve su trenutke prikupljali po cijelom svijetu.

- Od Kariba do Kanara, cijelog Mediterana, Španjolske, Korzike, Italije... Norveška, Švedska... 'Ajmo reć' da smo sve uspjeli obići i vidjeti. Zaista lijepe uspomene, govori Barbara.

Kako se tebi sviđa s tatom biti na brodu?

- Volim!

Jel' dobro?

- Da, govori kći.

No, nije Vito jedini Hrvat na brodu. S komandnog mosta spuštamo se nešto niže... Prolazimo brojne restorane, kafiće, košarkaške terene, wellness centar i dolazimo do Anite. Umjetnica je u brodskom ateljeu. Putnike uči tehnikama slikarstva, grafike...

- To mi je četvrti ugovor. Živim i rodila sam se u Münchenu, ali sam Hrvatica. 

Niste imali pomoraca u obitelji prije ili? 

- Ja sam najprva na moru i na brodu. 

I kakav je život na moru? 

- Avantura! Velika avantura! 

Što Vam je najljepše, a što najteže? 

- Ja obožavam crew painting, biti skupa s crew-om, a najteže je ako smo u Dubrovniku, a ja radim inventuru i ne mogu izaći, govori Anta Perković.

I za svakoga od njih, kako kažu, - svako je novo putovanje - nova avantura. Svijet je lijep, svako mjesto i luka pričaju svoju priču. No, ipak, svakomu od njih pri srcu je naš dio morskog plavetnila.