Imaju mir, tišinu i prekrasnu prirodu, ali nemaju ceste, ni vode

Nemaju vode, do nekih mjesta ni asfaltiranih putova, pa su neka sela zauvijek ostala bez stanovnika. Tako je i u razvijenoj Istri. Evo kako se živi u pitoresknom Draguću i okolnim zaselcima.

Tabele su tu, ali nema sela... Ili ima, ali je do njih teško doći. U Brčini, općina Cerovlje živi samo Serđo s 96-godišnjom majkom.

- Otišli su svi. Otišli gdje je malo bolje, nisu uvjeti ovdje neki. Asfalta nema, sve fali - voda, telefon – kaže.

Po vodu ide na izvor, i skuplja kišnicu. U općini su svjesni problema, te su, tvrde, u fazi projektiranja ogranka vodovoda za određena sela podno Draguća.

- Desit će se tu dodatni razvoj turizma, a starine će se obnavljati i u tom smislu sigurno je budući napredak. Ono što je naša obveza kao lokalne samouprave je da osnovnu komunalnu infrastrukturu u tim selima moramo osigurati – kaže Elvis Šterpin, načelnik općine Cerovlje.

Kaže do 2024. iz okolnih sela do Draguća bi se moglo kraćim putem, obnovljenim mostom. Do njega se dolazi makadamom, a cestom koja vozi do mjesta, gotovo je nemoguće proći.

- Kad čovjek nema ceste, nema vode, on isto gleda di mu je bolje. To je tako jer možda da je bila cesta, onda ne bi bili svi otišli, nije to samo tu u Draguću, to je po svuda u Hrvatskoj – kaže Gvido, stanovnik Draguća.

Nekad je ovo bila filmska meka, kamenim su ulicama koračali poznati glumci. Danas je dom 60-tak osoba i tri mlade obitelji.

- Fali dosta toga. Nemamo ništa što se tiče nekog dućana ili gostiona, neko igralište za djecu – kaže Nena, stanovnica Draguća.

Mir, tišini u prekrasnu prirodu ne bi mijenjali ni za što. Ali kvaliteta života mjeri se i u infrastrukturi, i ona ljude drži u rodnom kraju.