Tijekom opsade Vukovara 1991. godine novinar Hrvatskog radija Vukovar Siniša Glavašević svakodnevno je izvještavao o životu u gradu pod napadima. Njegova javljanja iz skloništa i ratom pogođenog Vukovara ostala su među najpoznatijim radijskim svjedočanstvima iz Domovinskog rata.
Dok je Vukovar tijekom jeseni 1991. bio izložen neprekidnim napadima, Siniša Glavašević putem Hrvatskog radija Vukovar prenosio je informacije o stanju u gradu, životu civila u skloništima i situaciji na bojišnici.
Njegova izvješća nisu donosila samo informacije o ratnim zbivanjima nego su opisivala i svakodnevicu ljudi koji su mjesecima živjeli bez osnovnih uvjeta. Kroz radijska javljanja govorio je o ranjenima, braniteljima i civilima koji su se pokušavali održati u gradu tijekom 87 dana opsade.
Jedno od posljednjih javljanja iz Vukovara emitirao je neposredno prije pada grada u studenome 1991. godine. U njemu je opisao razaranje koje je ostalo iza višemjesečnih napada:
„Slika Vukovara u 22. satu 87. dana ostat će svjedocima ovog vremena zauvijek u sjećanju. Avetinjski prizori nižu se do beskraja, miris paljevine, ruševine i jeziva tišina.“
U istom izvještaju govorio je o stanju u vukovarskoj bolnici, brojnim ranjenicima i civilima koji su čekali evakuaciju, zaključivši riječima:
„Nadajmo se da je mukama po Vukovaru kraj.“
Nakon pada Vukovara 19. studenoga 1991. godine Siniša Glavašević odveden je iz vukovarske bolnice. Ubijen je na Ovčari zajedno s brojnim ranjenicima i civilima, a njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u masovnoj grobnici i identificirani 1997. godine.
Njegovi izvještaji danas se čuvaju kao dokument vremena i svjedočanstvo o životu u opkoljenom Vukovaru tijekom najtežih dana 1991. godine.