08:22 / 21.09.2021.

Autor: T.V./HRT

Karačić: To nije lista čekanja, nego onemogućena zdravstvena zaštita

Jasna Karačić

Jasna Karačić

Foto: HTV / HRT

Borba s koronavirusom traje već više od godinu i pol dana. No druge bolesti nisu nestale. Štoviše, zbog lockdowna neki su preventivni pregledi bili odgođeni, kontrole otkazane. Sada imamo informacije da se na neke pretrage čeka i po godinu i pol dana. Ja mogu odgovorno tvrditi da to nije više lista čekanja, nego onemogućena zdravstvena zaštita koju pacijenti plaćaju, a ne mogu je dobiti, rekla je Jasna Karačić iz Udruge za promicanje prava pacijenata u Studiju 4.

- U Bruxellesu se održava sastanak generalnih direktora bolnica koji su prikupili i analizirali probleme u europskim zdravstvenim sustavima i komuniciraju što je točno problem jer ne možemo jednostavno prihvatiti posljedice propusta tijekom pandemije a da ne pokušamo identificirati i riješiti njihov uzrok. Jer ako ne znamo uzrok, onda ne znam ni kako postupati dalje. Sastali su se u Bruxellesu kako bi vidjeli kolike su liste čekanja u odnosu na prošlu godinu i koliko su pacijenti izgubili. Ovdje u Belgiji pacijenti na npr. magnetnu rezonanciju koja je kod nas najveći problem čekaju oko mjesec dana, ta lista čekanja se produljila na dva mjeseca i njima je to bio alarm da moraju nešto mijenjati. Sastali su se da vide kako bi to promijenili jer im je neprihvatljivo da pacijent na jednu takvu pretragu toliko čeka. Odmah su napravili strategiju da svi uređaji rade 24 sata dnevno kako bi tu listu čekanja vratili na mjesec dana. To je jedan primjer kako se takvi problemi rješavaju, rekla je Studiju 4 dr. Jasna Karačić u javljanju iz Bruxellesa.

O listama čekanja

U Hrvatskoj je posve drukčija slika - kod nas se na neke pretrage čeka i po šest mjeseci, kaže Karačić.

- Sada imamo informacije da se na neke pretrage čeka i po godinu i pol dana. Ja mogu odgovorno tvrditi da to nije više lista čekanja, nego onemogućena zdravstvena zaštita koju pacijenti plaćaju, a ne mogu je dobiti. To je jedan veliki problem o kojem već i Europa priča jer neke države nisu napravile korake koje trebaju napraviti da bi se omogućila zdravstva zaštita koja mora biti jer to je osnovno ljudsko pravo, a ne samo pravo iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti i pravima pacijenata koji imamo u Hrvatskoj, već je to osnovno ljudsko pravo, ustvrdila je.

Kaže da ako zdravstvena zaštita nije dostupna, pacijenti mogu ići pred Sud za ljudska prava.

- Ono što je također jedan od velikih problema je nerješavanje lista čekanja, znači nema plana i programa da se te liste riješe, odnosno da se napravi protokol kako bi se pomoglo pacijentima, jer oni kod nas ne mogu otići kod liječnika privatno i kasnije dobiti refundaciju sredstava kao što se to radi ovdje u Belgiji i u još puno država, i onda su prisiljeni ili sami platiti pretragu ili čekati dvije godine kada im možda više uopće neće biti potrebna magnetska rezonanca, rekla je Karačić. 

Karačić kaže kako se s epidemijom već predugo borimo pa se to ne može uzimati kao opravdanje.

- Sada se već s tim predugo borimo da bi mogli reći da je to nešto naglo i da ne možemo više reagirati na problem koji vidimo. Sada se jednostavno zatvaraju oči pred pravim problemima i kaže se da je to zbog koronavirusa. Ne možemo prihvatiti tu situaciju jer imamo jako puno pacijenata koji trebaju zdravstvenu zaštitu. Prošle godine kada je na samom početku pandemije bio bolnički lockdown, bolnice su se zatvorile, nije se pružala zdravstvena zaštita, operacije su se odgodile, logično jer nije bilo anesteziologa i to smo mogli prihvatiti jer je situacija bila nepoznata. Međutim sada kada znamo kako stvari funkcioniraju i da se možemo zaštititi i poduzeti mjere i pružiti kvalitetnu skrb kao što su to učinile druge zemlje, apsolutno je nedopustivo da jedan pacijent bude vraćen iz bolnice zato što je u tijeku još pandemija, poručila je.

O strategiji za rješavanje problema u zdravstvu

Ističe da su sve druge bolesti nekako stavljene u drugi plan i zato sada gledamo posljedice kod bolesnika.

- Bolesnici me svaki dan zovu s problemima, kronični bolesnici koji ne mogu doći do terapije niti mogu raditi kontrolne preglede. Isto tako, budući da su preventivni pregledi bili otkazani, sada imamo puno novootkrivenih bolesti, pogotovo onkoloških bolesti, a da ne spominjemo da su mnogi onkološki pacijenti bili zapušteni prošlu godinu i da ih se selilo iz bolnice u bolnicu. To je nedopustiva situacija da se pacijentima ne pruži pomoć. Isto tako, sami hitni prijemi su doslovno zabranili da pacijenti ulaze s drugim problemima, a ako su imali respiratorne probleme, onda su ih odbijali. To je također veliki problem iz spektra ljudskih prava, kaže Karačić.

Kako bi se taj problem riješio, poručuje Karačić, najprije treba napraviti strategiju kao što su to druge zemlje učinile.

- Ne treba biti pametan i praviti se da sve znamo i sad napraviti nešto posebno, dovoljno je samo implementirati ono što se radi u drugim zemljama, način na koji komuniciraju između sebe, to treba primijeniti kod nas. Mnogo je tu modela koji se mogu primijeniti praktički s malim troškom, a ne da se novac troši na razne druge stvari, kao što smo to vidjeli kroz ovu godinu gdje sve ide novac hrvatskih građana koji onda ne mogu dobiti zdravstvenu zaštitu. Treba samo implementirati dobru kliničku praksu, istaknula je.

Poručila je da je potrebno utvrditi sve resurse, kojih Hrvatska ima mnogo u privatnom sektoru, da se pacijentima refundira trošak kada idu kod privatnika. 

O izdvajanjima za zdravstvo

Ističe kako nije istina da hrvatski građani za zdravstvo izdvajaju malo kao što se često tvrdi.

- S onim što hrvatski građani svaki mjesec izdvajaju iz plaće - 16,5% - može se platiti jedna dobra europska polica zdravstvenog osiguranja, koja će vrijediti u bilo kojoj državi EU-a, tako da se ne bih složila s tezama da hrvatski državljani izdvajaju malo. I na kraju svi ti koji izdvajaju nemaju vremena čekati preglede u bolnici. Preraspodjela novca svakako jest potrebna, novac bi se mogao iskoristiti jako dobro u suradnji sa zdravstvenim osiguranjem i uključivanjem privatnih resursa koje Hrvatska svakako ima. Jedino tako, kada bi svi razgovarali, donijele bi se najbolje odluke i pacijenti i liječnici bi bili zadovoljni, poručila je Karačić i dodala da nam nedostaje organizacijska struktura, rad u smjenama, rad vikendom koji su potrebni u ovakvim situacijama.

Kaže kako na zdravstvenoj pismenosti pacijenata u Hrvatskoj nitko ne radi.

- Mi sada imamo situaciju s cijepljenjem, procijepljeno je samo 50% građana, što je izrazito mali broj koji govori mnogo i o povjerenju. Ako vam građani ne vjeruju, onda nešto treba promijeniti i ponuditi im neke solucije. Ja sam uvjerena da bi pola od tih 50% građana koji se ne žele cijepiti, kada bi imali kamo doći po informaciju, da im netko objasni sve njihove nedoumice, bi se cijepilo. Oni nisu primarno antivakseri, nego ne mogu doći do pravih informacija, rekla je Karačić i dodala da u brojnim zemljama postoje informativni centri na kojima se građanima objasne sve informacije vezane uz cjepivo.  

Karačić kaže kako je u Belgiji procijepljeno oko 70 - 80% stanovništva, nitko ne radi probleme oko cjepiva, imaju gdje dobiti informacije, jako se koncentriraju na medicinu usmjerenu pacijentu.
,
- Od početka je postojala jedna struktura koja je išla od vrha države prema građanima, prema liječnicima u bolnicama, liječnicima obiteljske medicine. Bilo je i ovdje prosvjeda, ali znatno manje. Covid potvrde su ovdje obavezne za sve događaje, ali oko toga se ne radi problem. Građani imaju povjerenje u vladu i slušaju ono što im se kaže. U Hrvatskoj građani trenutno ne vjeruju da se radi najbolje za njih, iako se ne može reći da mi nemamo vrhunske stručnjake, ali nedostaje komunikacije. Treba se napraviti strategija jer ako vam ljudi ne vjeruju,  znači da nešto morate mijenjati, poručila je.

O pravu na izbor

Kaže kako joj se javljaju pacijenti nezadovoljni visinom iznosa koje izdvajaju za zdravstvo.

- To je jedna od osnovnih stvari na koju se žale. I oni koji plaćaju dopunsko osiguranje, velik broj lijekova moraju nadoplatiti. I onda se pitamo čemu uopće dopunsko osiguranje. Bolje da se onda potpuno izbaci obavezno osiguranje i uvede participacija u svemu, kao što to imaju neke države, jer 16,5% plaće plus dopunsko osiguranje nije malen novac. To nije malen novac unatoč tomu što je u Hrvatskoj javno zdravstvo dostupno. Želi se reći da je besplatno, ali nije jer svaki građanin iz plaće mora dati veliki dio plaće, a ako želi privatnu policu, ne može izabrati da plaća samo nju, već i dalje mora izdvajati 16,5% za zdravstvo plus privatnu policu. U nekim drugim državama postoji izbor kakvu će policu izabrati. Također većina država ima i javno zdravstvo. Tako da se dobre prakse drugih država trebaju implementirati, poručila je. 

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!