11:12 / 13.06.2020.

Autor: A.A.G./HRT

Je li Grad Zagreb znao da je školska zgrada nesigurna?

Foto: Matija Habljak/PIXSELL

Foto: Matija Habljak/PIXSELL

Foto: - / PIXSELL

Roditelji povezani u grupi na Facebooku danima pišu i pitaju što bi se dogodilo da su djeca bila u školi, da je bio normalan radni dan i da nije bilo karantene.
Potres čak i umjerene jačine, magnitude 5,5 po Richteru, 22.3.2020. školsku je zgradu u Krajiškoj ulici, u centru grada, učinio posve neupotrebljivom.

Zagrebački potres pao na leđa učenika i roditelja?

I dok ovih dana roditelji pravu bitku vode s pročelnikom Ureda za obrazovanje grada Zageba, Ivicom Lovrićem, diplomiranim inženjerom prometa, zbog izmještanja djece u školu u Sopotu, pravo se pitanje postavlja zašto se dopustilo da škola, jedna od najstarijih u Zagrebu, uopće bude u stanju u kojemu ju potres umjerene jačine može toliko uništiti.

Roditelji povezani u grupi na Facebooku danima pišu i pitaju što bi se dogodilo da su djeca bila u školi, da je bio normalan radni dan i da nije bilo karantene. Većina o tome ne želi ni razmišljati. Zgražavaju se nad činjenicom da su djecu puštali godinama da idu u takvu školsku zgradu.

- Zgrožena sam da je Grad znao i imao dokumentaciju i plaćene projekte sanacije stabilnosti i da je dopustio da gotovo 700 djece pohađa takvu školu u takvoj školskoj zgradi. Zar dječji život vrijedi manje od pokazivanja spomenika i fontana, pita majka troje djece Silvija Negro Rogić, čija djeca idu upravo u ovu osnovnu školu i dodaje da ne želi ni pomisliti što bi bilo da nije bila nedjelja ujutro.

Majka triju djevojčica, Silvija Negro Rogić govorila je o projektu sanacije stabilnosti.

Je li Grad znao da je školska zgrada nesigurna?

Naime, projekt sanacije stabilnosti zgrade osnovne škole Petar Zrinski naručio je Grad Zagreb 2014. godine. Naši  izvori iz Grada s kojima smo kontaktirali tvrde da je  prvi i osnovni razlog bio jer je primijećeno da zidovi pucaju te da zgrada na jednom dijelu tone. Na natječaju je pobijedila tvrtka Studio Arhing doo koja je taj projekt čak i napisala kao referencu na svojim internetskim stranicama.

Natječaj je završio u siječnju 2014. godine, projekt je predan, nakon detaljnih izvida,  2015.  i od onda se na školi nije učinilo ništa. Niti su temelji mikropilotirani, niti je izvršena cjelovita sanacija stabilnosti objekta. Projekt je završio u ladici poput mnogih drugih zagrebačkih projekata.

Da bude posve jasno, u stabilnost objekta ulazi i sanacija temelja, kao i sanacija protiv svih vanjskih utjecaja uključujući i potres, kaže nam dipl. ing. građevine, Ivan Klepac čija tvrtka ima bogato iskustvo sanacije objekata oštećenih različitim utjecajima i dodaje, da se taj projekt izveo, danas bi škola Petar Zrinski bila netaknuta od potresa. Zgrada bi stajala, govori nam.

A zašto to nije učinjeno, od Grada Zagreba pokušavamo doznati već dva tjedna. Na pitanja tko je dobio projekt sanacije, koliko su plaćeni projekti i gdje su, nakon što su isporučeni, i završili, ne uspijevamo dobiti točan odgovor.

Sve je dostupno u Registru ugovora o javnoj nabavi i okvirnih sporazuma, napisali su nam iz Grada, a nakon što smo izrijekom spomenuli tvrtku koja je dobila natječaj sanacije stabilnosti, Studio Arhing doo., dobili smo i da je „projekt isporučen u svibnju 2015., ali budući da, sukladno izvješću projektanta, konstruktivno stanje objekta nije upućivalo na potrebu za hitnom sanacijom objekta, postupak za realizaciju spomenutog projekta planiran je sukladno iskazanim prioritetima i proračunskim mogućnostima", napisali su nam iz ureda Ivice Lovrića.

Tako se odgovor iz Ureda za obrazovanje izravno kosi s objavljenim dokumentom o riziku potresa u gradu Zagrebu u kojemu je izrijekom navedeno da su sve škole u Donjem Gradu u opasnosti, pa se postavlja logično pitanje je li zaista moguće da nije postojala potreba za hitnom sanacijom objekta pogotovo ako se ima na umu da je natječaj raspisan jer se vidjelo da zidovi pucaju i bez potresa i da objekt tone. Dokument dostupan na stranicama Zagreba. Nije bilo potrebe za hitnom sanacijom 

U Studio Arhingu, dipl. ing. građevine Juraj Pojatina potvrđuje nam da je u njihovom izvješću zaista napisano da nije bilo potrebe za hitnom sanacijom objekta. Ali kaže nam da je njihova tvrtka primarno bila angažirana zbog "diferencijalnog slijeganja južnog krila što se manifestiralo u zgradi u vidu pukotina koje su tako stajale vjerojatno dulje vrijeme", no one, same po sebi, kažu nam iz tvrtke, nisu opasne za korisnike. Uzrok problema trebao je biti uklonjen ugradnjom mikropilota i tako nešto nije ugrožavalo život i zdravlje ljudi, korisnika odnosno djece. Laički rečeno, školska je zgrada tonula.

Javna nabava za projekt seizmike odnosno seizmičkog učvršćivanja je bio dio istog natječaja javne nabave,  obje je radila ista tvrtka. Projekt cjelokupne sanacije, uključujući i seizmičku i uslijed slijeganja, predan je na vrijeme, grad Zagreb ga je platio.

Što se tiče seizmičkog učvršćivanja zakon ne obvezuje vlasnika, u ovom slučaju, Grad Zagreb da učvrsti građevinu premda je stručnjacima razvidno da su te zgrade upitne, napominje nam Pojatina. U projektu kojega je tvrtka predala naravno da je utvrđeno da je zgrada nedostatna u seizmičkoj otpornosti prema aktualnoj tehničkoj regulativi. Prevedeno, postojeće stanje nije bilo u skladu s aktualnom regulativom Eurokod 8  i u projektu se predvidjelo ojačavanje zgrade kako bi izdržala i potres.

Tvrtka Studio Arhing doo. 2015. godine predala je projekt koji je, nakon toga, u izvedbi čekao neka nova vremena. Ili prema riječima iz ureda dipl. ing. Ivice Lovrića, čekao se trenutak u kojemu bi se našao novac za to. Novca, dakle, za sanaciju škole kamo svakodnevno ide oko 700 djece nije bilo i nije se moglo naći punih pet godina. Inače, cjelokupna sanacija stajala bi oko 20 milijuna kuna. Zvuči mnogo... ali..

Nije bilo novca 

U međuvremenu, Grad Zagreb milijune je dao za štošta, jedna kanta za smeće stajala je oko 3500 kn, nabavljeno ih je tisuću, propalo Ljeto na Savi stajalo je 11 milijuna kuna, više od 50 milijuna kuna stajale su fontane, početna cijena žičare je bila 300 milijuna kuna, sad se već popela na 650 milijuna, s pitanjem je li to i konačna cijena, u maksimirski stadion uzidano je oko milijarda kuna, oko 750 milijuna kuna uloženo je u Arenu, a koncesionaru koji je tamo do 2036. isplatit će se još više od milijarde i pol kuna. Itd., itd.

Ukratko u 20 godina vladavine Milana Bandića na projekte, što realizirane, što nerealizirane otišlo je oko  177 milijardi kuna.

Već prema pročunskim mogućnostima i prioritetima.

Sanacija škole koja je danas u potpunosti neuporabljiva i čiji je projekt na papiru dovršen 2015. stajala bi oko 20 milijuna kuna. Nešto više od nezaboravnog Ljeta na Savi. Da se, kojim slučajem, ta sanacija s papira pretvorila u realizaciju danas roditelji ne bi tražili da se pronađe prikladan smještaj za njihovu djecu, već bi mirno djecu puštali u statički, seizmički saniranu zgradu.

Riječ roditelja 

- Grad je očito smatrao da nije bilo potrebe za hitnom sanacijom, a nakon potresa vidjeli smo dobro kamo smo djecu svaki dan slali. Svjestan je to nemar kojim se ugrozio velik broj djece, govori nam Silvija Negro Rogić, zgranuta činjenicom da projekt sanacije statike postoji od 2015. godine.

Što sad?

Trenutno se, kako doznajemo, projektira sanacija cjelokupnog objekta ispočetka, a roditelji zdvajaju nad činjenicom da još uvijek ne znaju kamo će njihova djeca najesen sjesti u školske klupe. Iz grada još nisu dobili konačno rješenje o tome kamo njihova djeca iz viših razreda osnovne škole zaista idu. Sopot su, kao rješenje grada, odbacili, Grad tvrdi da drugo rješenje nema, škola o kojoj se govorilo, Malešnica, ne može primiti djecu iz Petra Zrinskog jer, iako je jednosmjenska, između ostaloga „uvodi poslijepodnevnu nastavu informatike“. Iz Spota su, pak, roditelji poručili da im je škola nesnosna zbog položaja u ljetnim mjesecima, da su im prozori zakucani čavlima i da nemaju prostora za primanje neke druge škole.

Razgovori o tome kako će se organizirati nastava viših razreda i gdje na relaciji roditeljsko vijeće - ravnateljica - grad još traju.

Ravnateljicu Mirjanu Jermol smo također upitali je li znala da je školska zgrada nesigurna s obzirom na nalaz iz 2014. godine i je li to prenijela roditeljima. U odgovoru koji nam je poslala uputila nas je izravno na Gradski ured za obrazovanje ne dajući niti jednu drugu informaciju.

Tako se krug od škole Petar Zrinski preko grada i natječaja javne nabave preko tvrtke koja je dobila projekt sanacije statike i isporučila ga gradu do ravnateljice koja nas je ponovno poslala gradu- jednostavno zatvorio. Djeca i roditelji zbog kojih i postoji ta škola izvan su njega i još čekaju.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!