Kako nakon 32 godine od strašnih zločina i razaranja izgleda Škabrnja?

Prošle su 32 godine od strašnih zločina u malome mjestu dalmatinskog zaleđa, Škabrnji. Pod zapovjedništvom ratnog zločinca Ratka Mladića, mučki je ubijeno 28 civila i 15 hrvatskih branitelja.

- Tradicionalno, noć prije, Škabrnjani pale svijeće. Četiri tisuće teško naoružanih pripadnika zloglasnog kninskog korpusa predvođeni osuđenim ratnim zločincem Ratkom Mladićem, na sutrašnji dan je negdje između osam i deset ujutro, upalo u Škabrnju koju je branilo dvjestotinjak loše naoružanih mještana, civila i gardista, rekao je prilikom javljanja iz Škabrnje novinar HRT-a, Ante Kolanović.

Kazao je kako je bitka završila predvidljivo te naglasio da je od svojih 1700 stanovnika, Škabrnja u Domovinskom ratu izgubila 86.

- Završilo je predvidljivo, 43 mrtvih i 43 masakriranih Škabrnjana. Škabrnja je tijekom Domovinskog rata izgubila 86 ljudi, a ima tek 1700 stanovnika. Sutra se očekuje tiho i dostojanstveno obilježavanje ove strašne tragedije. Kad kažem tiho i dostojanstveno, mislim i glasno. Svaki puta kad čovjek u ove dane dođe u Škabrnju, prvo što osjeti je ova snažna, bolna tišina, koja je ujedno i glasna, kazao je.

- Kažu sami Škabrnjani da su oni koji su proživjeli sve to i šute, da je njima najteže. Da su oni ti koji se i nakon 32 godine bude noću zbog strašnih slika, dodao je.

Početak rata: Prekinuto djetinjstvo

Osamnaestog studenog sretno djetinjstvo škabrnjske djece naglo je prekinuto. U obitelji Bašić otac i sedamnaestogodišnji sin otišli su u dragovoljce. Od silovitog udara granata u podrum kuće sklonili su se tad trinaestogodišnja Marina i njezin deset godina mlađi brat s majkom i bakom.

- U tom momentu kada je granata udarila u kuću jedan geler je uletio baš u taj podrum i udario 15 centimetara od bratove glave, prisjetila se Marina Šunić.

Izgledalo je kao da se nebo spustilo na zemlju iako je bio sunčan dan.

- Malo iza četiri sata dolazi drugi rođak, tužan, kaže Škabrnja je pala, u biti centar sela je pao, otvorili su samoposlugu, piju, kolju, ubijaju već, prisjetio se Marin Bašić iz Škabrnje,

Povlačenje iz Škabrnje

Iz Škabrnje su se uspjeli izvući jer im je kuća na suprotnoj strani od Ambara, od kojeg su zločinci krenuli u svoj krvavi pohod.

- Došla nam je zapovijed od stožera, kurir je došao i rekao da moramo civile izvući što prije. Da su oni već ušli u selo. Znači oni su već tu, čak pored naše kuće i počela je pucnjava, objasnio je Željko Bašić.

Neprijatelj ih je gađao svjetlećim raketama kada su automobilom krenuli u neizvjesno izvlačenje prema Prkosu.

- Danas je, ipak, hvala Bogu sve prošlo, iza nas, nastavljamo život i dalje, ali ono što je bilo, to ne možemo nikada zaboraviti, ustvrdio je Željko.

- Ne sviđa mi se kad se sjetim toga. Ali što kaže moj otac, život ide dalje, živjeti se mora, bez njih još bolje, dodao je Marin.

Kako se u Škabrnji danas živi?

U Škabrnji se danas dobro živi. Mještani su oduvijek bili vrijedni i mnogo ih se vratilo u selo. Marina se udala, majka je četvero djece i živi u Rodaljicama, u zaleđu Benkovca. Nedavno je ponijela i titulu najuzornije hrvatske seoske žene.

- Ja se divim svakom mom Škabrnjanu, svima i divim se načinu kako su pronašli volju, snagu, da nakon svega nastave puno bolji, puno jači i puno veći nego što su bili, rekla je Marina Šunić.

U tjednu uoči godišnjice stradanja sve stane. Mjestom se razlije tišina. Škabrnjani se poklone svojim najbližima koji su stradali te tužne devedeset prve.