Koliko nam je život, ali i psihu promijenila globalna pandemija COVID-a?
Koliko nam je život, ali i psihu promijenila globalna pandemija COVID-a?
Često stručni dio javnosti govori o "Novom Normalnom", no što to uopće znači i možemo li kao društvo tek tako prihvatiti "Novo normalno" i zaboraviti neke životne navike preko noći zbog korone.
Posebno osjetljiva kategorija su djeca.
U Studiju 4 gostovala je Mia Roje, psihologinja iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba.
- "Budimo odgovorni" mi se sviđa, ali "Novo Normalno"... Moram priznati da mi to ništa nije normalno, da ne mogu prijatelje zagrliti, da radim psihoterapiju preko pleksiglasa. Da dijete mora imati masku... To sve odskače od normalnoga, ističe Roje.
- Ovo je produženi period prilagodbe na okolnosti koje su zaista sve, ali nisu normalne. Ipak, prije par mjeseci smo pričali preko Skype-a, a evo sada smo u studiju pa je to pomak na bolje, iako je broj zaraženih po danu čak i veći nego na proljeće, dodaje.
Roje ističe da je sada zapravo situacija takva da postoje osobe koje su tjeskobne i anskiozne jer smatraju da bi se trebali bolje čuvati.
Strah od korone se uvukao u kosti ljudima.
- Ljudima strah ostaje, strah od onoga što je nepoznato, predvidljivo i teško opipljivo. Ljudi ako imaju strah od prije, njima nije jasno zašto su mjere popustile.
Djeci je puno toga nejasno. Od toga hoće li na jesen u školu, zašto primjerice ne mogu na more zbog korone itd.
- Jako ćemo puno pomoći djeci ako ih pustimo da postavljaju pitanja na stvari na koje možda i nemamo odgovor. Onda će se osjećati sigurno i da imaju okolinu u kojoj mogu postavljati pitanja. Na razini obitelji možemo djeci pomoći.
Imamo situaciju s maskama. Kada vdiite ljude s maskom, to se šalje poruka da ne živimo u normalnom.
- Što god radili ne možemo promijeniti situaciju da korona postoji. Djeci treba jasno poslati poruke. Ljudi su također često stigmatizirani, primjerice ako su u samoizolaciji. Kada krivimo jedni druge to nam daje privid kontrole da se nama neće nešto dogoditi. Ipak, možemo koliko možemo.
Djeci treba reći "maske su trenutno potrebne", oko toga ne treba pregovarati, ali se može pregovarati primjerice oko boje maske ili vrste maske.
Istraživanja govore, navodi Roje, da je primjerice kod nekih drugih pandemija, ljudima u psihičkom smislu bilo najteže primjerice čak godinu ili dvije nakon što je sve skupa završilo.
- Prvenstveno su tu na udaru liječnici, psiholozi, ali i novinari.
Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!