11:01 / 01.11.2019.

Autor: V.K./HRT

Kako se nositi s tugom?

Foto: Pixabay

Foto: Pixabay

Foto: - / -

Na blagdane je osobito teško onima koji su izgubili dragu osobu. Samoća, tuga i žalovanje za vremenom koje se više ne može ponoviti tih je dana još veće.
Na blagdane je osobito teško onima koji su izgubili dragu osobu. Samoća, tuga i žalovanje za vremenom koje se više ne može ponoviti tih je dana još veće.

O tome kako se nositi s tugom, govorilo se u emisiji Studio 4 s dr. Antom Bagarićem, psihijatrom iz Klinike za psihijatriju Vrapče.

Bagarić je rekao da postoje postupci kojima možemo olakšati traumu kada nam netko umre. Prvo treba osvijestiti da je to trauma za sve ljude i to je prirodno. Sljedeći korak je prerađivanje toga u grupi, obitelji ili zajednici, što je zdravo. Postoje slučajevi da ta trauma ostane u jednoj osobi ili obitelji zatvorena. Takva trauma onda izjeda i truje tu osobu i obitelj te se prenosi s generacije na generaciju.

- Trauma koja nije prorađena, transgeneracijski se prenosi. Zato je važno da razvijamo mehanizme za preradu svih trauma. To je dugotrajan i kompleksan proces, ali uspješan, rekao je doktor.

Istaknuo je da je prirodno obilježavati i ovakve dane kao što je današnji te je prirodno da čovjek bude i tužan i žalostan i da se sjeća svojih trauma i kada ih je preradio. Bitno je da ih se sjeća, ali da zna da su one integrirane. One nisu nestale, zato što je to nemoguće.

- Gledati na život veselo je dobro, no to uvijek uključuje da imamo crne momente i unutar sebe, obitelji i društva, naglasio je.

Valovi tuge i sjete vraćaju se godinama i oni su visoko individualizirani i mogu se javiti bilo kada i toga čovjek mora biti svjestan te nas to nas ne treba plašiti, rekao je psihijatar Bagarić i dodao kako se toga ne treba sramiti i esencijalno je da to preradimo s bliskim osobama.

Istaknuo je kako je današnja civilizacija takva da je jednostavno prisutan teror da moramo cijeli dan biti sretni i da nam nikada ne smije biti teško, zato što smo tada slabići, da nikada ne smijemo biti tužni i pokazati da plačemo.

- To je apsolutno krivo, zato što je takvo ponašanje dobra predispozicija za nastanak psihičkih poremećaja. Potrebno je da stvaramo vlastite emocije koje imaju širok spektar. Od sreće, normalnog stanja, tuge, praznine, izgubljenosti te da to možemo podijeliti s bliskim osobama, naglasio je.

Bagarić govori kako bismo trebali što iskrenije razgovarati s djecom o smrti.

- Važno je djeci, na jeziku koji oni razumiju, pričati i što više rastu, treba im unositi priče o smrti, o tuzi, o prisjećanju, ali ne da prisjećanje generira novu tugu, već da to bude integralni dio emocionalnog svijeta obitelji, naglasio je i dodao kako sve obitelji imaju svoje tužne datume i važno je ne da djeca budu tužna, već da znaju i da uče da i to postoji.

Važna je ova tradicija, bez obzira na to je li netko vjernik ili ne, posvećivanja pozornosti na ljude koji su bili prije nas.

- Pravim vjernicima sigurno pomaže to što oni vjeruju da ovo nije kraj života, već samo jedna njegova faza, rekao je doktor Bagarić.

Dužina žalovanja je individualna stvar, ali se treba naglasiti da je to prirodno i traje kod nekih 3 mjeseca, kod nekih 6 mjeseci ili godinu dana.

- Ako se radi o smrti djeteta, onda to i psihijatri kažu, to se nikada ne može prežaliti, istaknuo je.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!