Kijevo: Sloboda izborena otporom i žrtvom

U Kijevu, smještenom između Kozjaka i Dinare, rat je počeo još u ljeto 1990. podizanjem barikada. Nakon više od godinu dana okruženja selo je razoreno i zapaljeno u napadu takozvane JNA, a od prijeratnih 1500 stanovnika nakon progonstva na svoja se ognjišta vratilo tek nekoliko stotina Kijevljana.

Blokada Kijeva počela je 17. kolovoza 1990. u 14.32 postavljanjem barikada u Civljanima i Polači. Hrvatski branitelj Ante Slavić prisjeća se da je tada 17 mještana, koliko su imali naoružanja, s lovačkim puškama krenulo braniti ulaze u selo.

Provokacije "martićevaca“ bile su svakodnevne, a blokada je trajala mjesecima. Stanovnici su živjeli bez struje i vode, uz prekide u dostavi hrane i lijekova. Vrleti Kozjaka bile su jedini pravac koji nije bio pod nadzorom.

– Moja su djeca, kao i svačija, ležala obučena i obuvena. U torbi su bili pripremljeni kruh, litra vode, zavoji, marama i kapa, da možemo pobjeći u šumu, prisjetila se Ruža Bajan.

Jedini put preko Kozjaka

Marinko Čavka, hrvatski branitelj iz Kijeva i dopredsjednik UDVDR-a Šibensko-kninske županije, put preko Kozjaka usporedio je s Kukuruznim putem u Vukovaru, ali bez automobila - pješice ili uz pomoć magaraca.

Uvođenje legalnih redarstvenih snaga bilo je jedino jamstvo sigurnosti. Ratni načelnik šibenske policije Nikola Vukošić ističe važnu ulogu tadašnjeg zamjenika ministra unutarnjih poslova Slavka Degoricije u osnivanju policijske postaje.

– Rekao sam mu da sutra u Kijevu otvaramo policijsku ispostavu i da smo sve pripremili. Pitao je koliko ljudi imamo, a ja sam odgovorio: "Jedanaest.“ Rekao je: "Ne valja. Sto! I nećemo ispostavu, nego postaju", ispričao je Vukošić.

U noći 28. travnja 1991. do Kijeva se probilo 120 pripadnika specijalne policije iz Splita i Šibenika. JNA je policiji naredila da položi oružje i napusti selo, no Kijevljani su stali pred cijevi.

Otpor stanovnika potaknuo je prosvjede u Drnišu i Splitu, gdje se, prema arhivskim snimkama, okupilo do 60 tisuća ljudi. Vladimir Šeks i Luka Bebić stigli su helikopterom kako bi u ime državnog vrha pružili potporu opkoljenom selu.

– Imali smo jedan sanduk granata, a tri ili četiri hica pogodila su helikopter. Na svu sreću, nisu pogodili dovode goriva, rekao je Šeks, tadašnji potpredsjednik Sabora.

Kijevo razoreno i zapaljeno

Nakon godinu dana okupacije Milan Martić postavio je ultimatum - odlazak stanovništva ili opći napad. Civili su se potom povukli iz Kijeva.

Napad je počeo 26. kolovoza 1991. Vojska je selo napala topništvom, zrakoplovstvom i tenkovima, dok obrana Kijeva nije imala protuoklopno naoružanje.

– Uslijedio je nesmiljen napad i slom Kijeva vrlo brzo, rekao je Čavka.

Dio hrvatskih branitelja izvukao se preko Kozjaka, dok se dio povlačio preko Dinare, na kojoj su se nalazila i četnička uporišta. Dalmatinski Krizni stožer u akciju je uključio gorske spašavatelje.

– Bilo je dramatično jer nismo znali gdje su. Na sreću, ipak smo ih pronašli. Pucalo se i po nama, prisjetio se hrvatski alpinist i pripadnik Planinarsko-diverzantskog voda Kijevo Stipe Božić.

Božić je snimio i dokumentarni film o tom vodu, sastavljenom od Kijevljana i pripadnika GSS-a, te teškoj akciji spašavanja na Dinari.

– Moj kolega Čavka bio je teško ranjen, a ranjen sam i ja. Bila je to vrlo važna akcija koja je upozorila na važnost položaja na Dinari, rekao je.

Dinara kao ključ slobode

Brojni kijevski branitelji nastavili su svoj ratni put u uporištima na Dinari. Ante Slavić opisao je surov teren na kojem su se zimske temperature noću spuštale do minus 25 stupnjeva, uz snažne vjetrove i snježne nanose.

Dinara je poslije imala ključnu ulogu u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja, kojom je 5. kolovoza 1995. oslobođeno i Kijevo. Povratak u selo pratili su pjesma, suze i veliko slavlje, no radost je ostala pomiješana s tugom zbog poginulih i ubijenih.

– Uvijek ćemo se sa sjetom sjećati naših triju poginulih branitelja i 11 ubijenih civila. Njima pripadaju najveća čast i slava, poručio je Čavka.

Obnovljene kuće i ponovno podignuta crkva danas svjedoče o novom životu u Kijevu, čiji stanovnici čuvaju sjećanje na početke rata, otpor i žrtve na kojima je izborena sloboda.