Kristina i Adel: To nije njihov rat

22:02 / 16.06.2022.

Autor: Puls/HRT/K.D.

Kristina i Adel

Kristina i Adel

Foto: Puls / HRT

Kristina i Adel došli su u Hrvatsku preko studentske razmjene. Kristina je studentica novinarstva, Adel politologije. Dobro su se snašli. Kolege su ih prihvatili i sve bi u njihovu studentskom životu vjerojatno bilo uobičajeno da 24. veljače Rusija nije izvela invaziju na Ukrajinu. Kristina i Adel su Rusi. I njihovi su se životi bitno promijenili. 

 

Kristina Ustyeva je naglasila kako je sad u cijelom svijetu situacija grozna i vrlo složena.

- U našim se državnim medijima govori o specijalnoj operaciji. Svugdje drugdje govori se o ratu. Znam neke ljude koji kažu da su svih ovih godina mrzili Putina. A sad su ga počeli poštovati jer je čekao tako dugo, osam godina, i napokon pokrenuo specijalnu operaciju da spasi naše ljude, da spasi ukrajinske građane od nacista, rekla je.

Kristina ima 20 godina, studira novinarstvo.

- Na trećoj sam godini. Iz Ruske sam Federacije. Odlučila sam doći ovamo preko Erasmusa zato što, prvo, postoji program na engleskom i, drugo, zato što sam jednom na odmoru posjetila Hrvatsku i svidjela mi se, rekla je.

Adel Šakirov
, student politologije, sredinom veljače stigao je u Hrvatsku, deset dana prije početka rata, sve je bilo u redu.

- Mogao sam normalno plaćati karticom u trgovinama, nisam razmišljao o novcu, to mi nije bio problem. Onda sam shvatio da su sankcije pogodile i mene. Za prvo sam vrijeme doma imao malu zalihu namirnica. Bila mi je dovoljna za doslovno tjedan dana. Onda sam počeo razmišljati o tome da nađem nekakav posao. Bio sam spreman raditi i za nekoliko kuna na dan ili samo za hranu. Neki su me odbili zato što studiram, neki su me odbili zato što sam stranac, ali nitko me nije odbio samo zato što sam iz Rusije, rekao je Adel.

Kristina kaže da je stav njene obitelji o ratu složen.

- Ne svađamo se samo zato što radije zaobilazimo tu temu, ne raspravljamo o njoj. Moja mama podupire tu situaciju, moj tata ne. Moja mlađa sestra, naravno, ne podupire tu situaciju. I sad kad napušta obitelj, katkad se prepiru i sukobljavaju oko toga. A najmlađi su previše mali da bi to razumjeli, hvala Bogu. Dobili smo vijest da će od početka sljedeće godine obrazovanje iz povijesti u našoj zemlji biti obavezno i sigurna sam da će ukrajinska povijest biti nanovo napisana, kao i povijest tog sukoba, kako bi naveli našu djecu i mlađe učenike da vjeruju da je ovaj rat bio pravedan, rekla je.

Adel je rekao da dva ili tri tjedna, nakon što mu je kartica blokirana, šetao je Novim Zagrebom i vidio ljude koji su radili na zemlji kod nekih plastenika.

- Prišao sam im i pitao ih za posao. Rekli su da postoji mogućnost da radim. Čovjek me pogledao, rekao: "U redu, evo ti zamjenska odjeća. Presvuci se i idi u plastenik brati urod." Isti sam dan počeo raditi, i zaradio svoj prvi novac ovdje u Hrvatskoj, rekao je Adel.

Kristina je rekla da u situaciji kad bi joj poslodavac iz oporbenog medija ponudio posao i pitao može li početi sutra, svakako bi pristala.

- Samo zbog svoje pozicije i uvjerenja da se moramo boriti protiv lažnih informacija. I također zato što želim istražiti kako naši oporbeni mediji rade. Važno je barem pokušati govoriti istinu i barem ponuditi izvore i bilo kakve tragove, a ne da ljudi samo čitaju lažne članke ili lažne izvještaje u medijima, ponuditi što je više moguće dokaza, to je važno. Nije važno radite li u državnom ili oporbenom mediju. Sad je najvažnije raditi novinarski, a ne propagandni posao. Muče me neke sumnje što se tiče mog povratka. Vidim da su neki moji prijatelji odlučili upisati se preko Erasmusa na partnersko sveučilište, i ostati u zemlji. Ali ja sam entuzijastična samo da ću vidjeti obitelji i prijatelje, da ću vidjeti svoju divnu Moskvu, oko toga sam zaista entuzijastična, naglasila je.

Adel je istaknuo da se njegov odnos prema životu ovdje naglo se promijenio nabolje.

- Kad sam bio bez novca, kad sam ostao bez ikakvih sredstava za život, nisam bio siguran što će biti sutra, kako ću preživjeti ovdje. No kad sam dobio prve kune, bio sam vrlo sretan što neću umrijeti od gladi, bio sam sretan što ću nastaviti program razmjene, sad kad sam našao posao i kad su problemi s financijama riješeni, rekao je.

Kristina je naglasila kako je prilično prazna i izgubljena što se tiče njenog budućeg razvoja.

- O tome moram odlučiti kad se vratim i sama osjetim atmosferu. Što se tiče percepcije Rusa, pretpostavljam da će biti ista kap percepcija Nijemca nakon Drugog svjetskog rata. Nijemci još osjećaju tu kolektivnu krivnju. Razmišljam o tome kako me percipiraju kad sam u inozemstvu i kad me pitaju za nacionalnost, jer je pitanje odakle si uobičajeno. Katkad se bojim reći da sam iz Rusije. Nekoć sam to govorila s ponosom, a sad se bojim reakcije. Malo se bojim, ali i dalje vjerujem da mene ni zbog čega ne treba kriviti. Ne zaslužujem to, nisam ja ta koja donosi odluke. To jednostavno nije pošteno. I smatram da samo ograničeni i glupi ljudi mogu strašno reagirati na moju nacionalnost, zaključila je.


 

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!