Kroničan manjak smještajnih kapaciteta za izuzetu djecu

Izdvajanje djece od roditelja ili osobe s kojom žive iznimka je kada je riječ o pružanju pomoći i zaštiti djeteta. Kao jedna od maloljetničkih sankcija izriče se djeci koja su u u sukobu sa zakonom. Njihov smještaj, naime, trebao bi se organizirati u udomiteljskim obiteljima, udrugama ili stambenim zajednicama, no zbog kroničnog manjka kapaciteta u sustavu posljednjih godina to nije tako.

Da su kapaciteti nedostatni, svjedoči i otvaranje novih skupina organiziranog stanovanja u ovom centru u Splitu. U njih dolaze djeca u dobi od sedam do 14 godina zbog problema u ponašanju i u prosjeku se zadržavaju od šest mjeseci do dvije godine. Ravnateljica upozorava da je sustav socijalne skrbi često usamljen u rješavanju problema.

- Ono što je temeljni problem djece koja nam dolaze, mislim da se treba naglasiti kao jedan od rizika s kojima se nosimo ili poteškoća i izazova je upravo - ne postojanje stacionara dječje psihologije u Splitu, mali broj dječjih psihijatara i ne samo za našu ustanovu, već i za roditelje naše i iz rurualnih sredina. Oni nemaju opciju što i kako pomoći svom djetetu, rekla je prof. dr. sc. Marija Tešija, ravnateljica Centra za pružanje usluga u zajednici Split.

A osim boljeg umrežavanja sustava, stručnjaci upozoravaju da nam treba ozbiljan iskorak. Godine 2019. krenulo se u deinstitucionalizaciju izmjenom Zakona, kako je nalagala Europska praksa. Sudovi su tako dobili mogućnost da djeca s problemom u ponašanju kaznu odrađuju u sklopu stambene jedinice ili male udomiteljske obitelji. No zbog gašenja sve većeg broja ustanova, djeca se sada sve češće nađu u zatvorima poput Turopolja ili Požege u odjelima koji su samo prenamijenjeni za njih. 

- Da smo mi napravili ovaj iskorak da imamo udomiteljske obitelji koje bi bile specijalizirane, da smo napravili male stambene jedinice od tri odgajatelja i pet odgajanika, mi bismo dobili jednu strukturu koja bi zadovoljila Europu kada govorimo o deinsitucionalizaciji međutim, ja ne vidim ideje, ja ne vidim sprovođenje toga, upozorila je dr. sc. Lana Pëto Kujundžić, sutkinja za mladež Visokog kaznenog suda.

A da se kreveti još danas moraju pronaći, kao i novi model zbrinjavanja djece, smatraju i na Pravnom fakultetu. Njihovo je istraživanje pokazalo da alternativni smještaj poput udruga, udomljavanja ili stambenih zajednica u Hrvatskoj nije zaživio. 

- Morao bi se promijeniti možda i model, naprimjer, ako se ide, ako već nemamo kapacitet da možda budu neko vrijeme u zatvorenim ustanovama ili neki kraći period koji se propiše zakonom, onda otvorenije uvjete i onda puštanje uz nadzor, rekla je prof. dr. sc. Marta Dragičević Prtenjača, izvanredna profesorica Pravnog fakulteta u Zagrebu.

Udruga sudaca za mladež pak predlaže spajanje obiteljskih sudova sa sudovima za mladež - gdje bi se onda radila kompletna dijagnostika, a to bi ubrzalo i sudske sporove.

- Ja znam da državi nisu važna djeca, to je laž kada se kaže da nam je stalo do djece, djeca ne mogu birati oni ne izlaze nigdje, oni se ne mogu boriti za svoje prava, a mi se svi skamenjujemo od toga što će nam netko od političara reći ili će nam se nešto brojiti u nekakvu negativnu konotaciju, upozorila je Pëto Kujundžić.

Sustav u "crvenom", brojevi neumoljivi

Da je sustav u crvenom, upozoravaju i iz Ureda pravobraniteljice. Smještaja nedostaje i za djecu bez odgovarajuće skrbi i za djecu s teškoćama u razvoju. Brojevi su neumoljivi. Hitnih izdvajanja sve je više.

- Situacija u sustavu skrbi znači alternativne skrbi je alarmantna, ove godine, za razliku od prošle samo djece bez odgovarajuće skrbi je 116 više u institucijama, to je ogroman broj. Recimo. za usporedbu. jedan centar za usluge ima kapacitet 20-ak djece, mi govorimo o povećanju od 116 djece, rekla je Lidija Petrović, magistra socijalnog rada iz Ureda pravobraniteljice za djecu.

I dodaje - nije da se ništa ne čini, ali za učinkovitost nove reforme proći će godine. Sustav to vrijeme nema, a otvorenih pitanja sve je više.