Mamić o Marićevu odlasku: To je kao kad muž ode po novine i nikad se više ne vrati

Zašto odlazi ministar financija Zdravko Marić i zašto baš sada? Kako će njegova ostavka utjecati na Vladu Andreja Plenkovića? Što očekuje Marićeva nasljednika šest mjeseci prije ulaska Hrvatske u eurozonu? O tome su "U mreži Prvog" govorili Marijana Ivanov s Ekonomskog fakulteta, ekonomski analitičar Damir Novotny i komunikacijska stručnjakinja Ankica Mamić.

Mamić je rekla kako je komunikacijski paradoks da je Marić "već nekoliko puta najavljivao da će otići pa nije, odlazi sad kad je izgledalo da su se stvari posložile, a mi čekamo da nas kroz ovu krizu provede predsjednik Vlade i ministar financija".

- Jako zanimljiva stvar - danas u 11 sati je trebala biti najveća konferencija poduzetnika u Hrvatskoj, Dan HUP-a, koji se za vrijeme COVID-a nije održavao i Marić je trebao biti ključni govornik. Oni također nisu znali, a tema konferencije je bila njemu prilagođena. To su ti paradoksi gdje smo svi svjesni svojih prava, a malo tko je svjestan svojih obaveza. Naravno, ta odgovornost počinje s ljudima koji obnašaju najveće funkcije. Ministra Marića je naša Udruga proglasila komunikatorom godine. Uvijek je bio dostupan, izlazio je pred novinare i kad su njegovi drugi kolege to manje-više izbjegavali. I po mom mišljenju s komunikacijskog aspekta on je apsolutno imao obavezu prema građanima ove zemlje, a posebno zato što je bio miljenik nacije, na neki način. I najžešći kritičari Plenkovićeve vlade su govorili: ali eto, hvala Bogu, imamo Marića, istaknula je.

- To je kao kad vas muž ostavi, a doma je sve u redu, ode po novine i više nikad se ne vrati. To je otprilike takav osjećaj u građanima ostavilo i to sigurno nije dobro, posebno zato što se nalazimo u jeku krize koja je izravno vezana za odgovornost ministra Marića. I visoka inflacija i sve ovo u gospodarskom sektoru jer ne treba zaboraviti da je on i potpredsjednik Vlade, podsjetila je.

Marićeva postignuća - javni dug, deficit proračuna i gospodarski rast

- U Marićevu mandatu Hrvatska je izašla iz prekomjernog budžetskog deficita, izašla je iz procedure prekomjernih makroekonomskih neravnoteža, ušli smo u tečajni režim i taman taj dan kad je najavio da podnosi ostavku Hrvatska je dobila zadnje zeleno svjetlo za ulazak u Eurozonu, dakle za uvođenje eura s 1.1., istaknula je prof. Ivanov u analizi. 

- Mislim da je to tempirano. On je dugo vremena bio u Vladi. To su bile izazovne godine, bilo je dobrih i loših godina. Rekla bih da su svi njegovi potezi bili vrlo uspješni, vrlo smišljeni s donošenjem optimalnih odluka i u uvjetima koji su bili mogući. Ministar Marić je imao tu jednu veliku prednost što razumije funkcioniranje makroekonomije, javnih i poduzetničkih financija. Zbog toga je on izuzetno uspješno obavljao svoju funkciju i bio omiljen i među poduzetnicima i građanima te u sferi javnih institucija vrlo cijenjen. Hrvatska je kad je bilo moguće i smanjivala udio budžetskog deficita u BDP-u, udio javnog duga u BDP-u. Kad kažemo udjelu, doprinos tomu je najviše išao vezan uz rast BDP-a - one godine kad je hrvatska ekonomska aktivnost ekspandirala. Svakako i porezne reforme donesene u njegovo vrijeme su imale pozitivne efekt na rast BDP-a. Također investicije koje su se poduzimale. Razumijem da se čovjek na neki način istrošio i sada treba jednostavno neka nova snaga za neka druga vremena jer će ona biti drugačija. Nipošto ne mislim da je Hrvatska brod koji tone, ako pričamo o takvom brodu, onda su to cijeli EU i svijet. Dakle, recesija, ako se dogodi, neće biti hrvatski fenomen, nego će imati globalnu i europsku dimenziju, gdje ni premijer ni sam ministar financija ni guverner sami ne mogu napraviti neke bitne promjene. To je jednostavno globalni proces. Inflacija koja postoji je troškovna inflacija, determinirana je svjetskim cijenama nafte, plina, metala, hrane. Opet okolnosti na koje država ne može djelovati. Ono što se moglo u sferi smanjenja poreznih opterećenja, da se koliko-toliko inflacija lakše podnese je napravljeno, istaknula je.

Vruća jesen

Novotny je rekao da već "30 godina mi najavljujemo vruću jesen".

- Nažalost, godine brzo prolaze, a metafore ostaju. Hoće li biti vruća jesen? Pa vruće je ljeto. Dugo, toplo ljeto. Pa će vjerojatno biti topla jesen i vjerojatno slabija zima. Uvijek postoje kriza. Njih je bilo i bit će, one dolaze i odlaze. Ekonomija i ekonomski akteri se prilagođavaju krizama. Ovo je možda specifična situacija jer se poklopilo nekoliko različitih silnica koje su djelovale istovremeno - od pandemije COVID-a, koja je izazvala jednu atipičnu ekonomsku krizu, došlo je do suspenzije, nije se kupovalo. Onda su potrošači gladni kupovine krenuli kupovati pa nije bilo robe. A novca je bilo, rekao je.

- Po definiciji je inflacija, da potpuno pojednostavnim stvar, vulgariziram, velika količina novca u jurnjavi za malom količinom robe. Onda ovi koji imaju robu podižu cijene, kao ovi sada naši na Jadranu. Jučer čitam u novinama da se Nijemci žale da su cijene kao u Bavarskoj. No onaj tko hoće, plati pa platim kavu 35 kuna i drugi put neću više doći na to mjesto, kazao je.

- Kriza u Hrvatskoj u ovom trenutku, u onom klasičnom smislu recesije, ne postoji. Ekonomske aktivnosti rastu. Po mom mišljenju, kriza nije neizbježna, ali je moguća. Moguća je jer Hrvatska nije otok, ona se mora vezati i veže se na velike ekonomije EU-a, posebice njemačku. I naše su kompanije povezane, dobro integrirane s nabavnim lancima njemačke industrije. U ovom trenutku se bojim nestanka plina ove jeseni. I velikih industrija koje ovise o toj energiji, poput velikih kemijskih i metaloprerađivačkih industrija. Kad bi prestale proizvoditi, to bi izazvalo čitav niz poremećaja unutar EU-a. Više nisu problemi na razini Azija - Europa, nego unutar Europe, tako da je kriza moguća, rekao je.

- Mi smo razvili model upravljanja Vladinim sektorom tzv. organski model. Ne mehanicistički, kakav imaju anglosaske zemlje. Organski model kaže - država je organizam, a na vrhu je nekakav mozak pa kad ga dekapitirate, on više ne funkcionira. To je glupost. Ono što ja vidim kao proces koji se odvija, nadam se da ćemo u tome uspjeti, da se institucionaliziramo. Da institucije rade i kad nema onih na vrhu, kad su na godišnjem. Dakle, ako postoje jake institucije, onda doista mogu bez nekog jakog i vidljivog ministra financija ili bilo kojeg ministra ili predsjednika Vlade, u konačnici. Mislim da smo mi postupno, i to je jedan doprinos ministra Marića, barem kako ja to gledam, u institucionalizaciji, smatra.