Meteorolozi: Možemo češće očekivati snažne oluje

Nedavne oluje koje su poharale regiju bile su posljedica intenzivnog toplinskog vala koji je zahvatio cijelo Sredozemlje. No iako ljetne oluje nisu novost, mnogi se pitaju možemo li ih očekivati češće u uvjetima globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena koji utječu i na Hrvatsku.

Osim što su za većinu Hrvatske zima i proljeće, prema podacima Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ), bili kišni do vrlo kišni u odnosu na višegodišnji prosjek, loše vrijeme prati nas i u ljetnim mjesecima.

Posljednjih tjedana veći broj grmljavinskih oluja zahvatio je sjevernu Italiju, Sloveniju, Austriju, Hrvatsku te ostale susjedne zemlje.

Još se utvrđuju razmjeri štete nastale zbog velikog olujnog nevremena koje je 19. srpnja pogodilo Zagreb i Slavoniju i odnijelo ljudske živote.

Prema izvješću sa sjednice Vlade, troškovi sanacije brojnih oštećenih objekata, stambenih i gospodarskih, te javne infrastrukture znatno premašuju financijske kapacitete proračuna pogođenih županija, a mnogi se pitaju koliko je ta razorna oluja zapravo uobičajena.

Ljeti, tijekom razdoblja velike topline, može biti grmljavinskih oluja. Zato su one i česte na kopnu u toplom dijelu godine, objasnili su iz DHMZ-a za Hinu, dodavši kako su nedavne oluje bile posljedica intenzivnog toplinskog vala koji je zahvatio cijelo Sredozemlje.

S druge strane, naveli su da je grmljavinsko nevrijeme 19. srpnja, koje je nakon središnje Hrvatske nastavilo putovati prema istoku i sličnom žestinom zahvatilo brojne gradove, bilo jedno od jačih te je dio dugoživućeg grmljavinskog nevremena većih prostornih dimenzija, tzv. mezoskalnog konvektivnog sustava, u sklopu kojeg su se stvarale grmljavinske superćelije, odnosno sustavi s izraženom rotacijom.

Na granici orkanskih udara vjetra

Upitani možemo li zagrebačku oluju uspoređivati s drugim jakim olujama, poput onih iz 70-ih, ili su današnje oluje ipak po nečemu drugačije, iz DHMZ-a su odgovorili kako dostupni podaci pokazuju da su udari vjetra na zagrebačkom području bili olujni na granici orkanskih te su među najjačima zabilježenima na tom području.

Mjerenja pokazuju da je u Maksimiru zabilježen udar vjetra od 91,8 km/h.

Takav se udar vjetra na toj lokaciji može u prosjeku očekivati jednom u dvadesetak godina. Naravno, to ne znači da se ne može dogoditi i češće, naveli su.

Pljusak koji je popratio oluju bio je također intenzivan, a takva količina oborina može se očekivati prosječno jednom u 16 godina.

Iako zabilježena količina oborine ne predstavlja izniman događaj, njezin kratkotrajan intenzitet u kombinaciji s olujnim vjetrom prouzročio je gubitak ljudskih života i golemu materijalnu štetu na zagrebačkom području, istaknuli su u DHMZ-u.

Što se prošlosti tiče, naveli su da je i prije na zagrebačkom području bilo štete uzrokovane vjetrom.

Primjerice, najjači udar vjetra zabilježen je u lipnju 2017., no mnogi pamte oluju koja se dogodila na Martinje 2013., kada je na zagrebačkom području, osobito na Medvednici, srušeno više tisuća stabala, a posljedice nevremena i danas se vide na njezinim obroncima.

Najjači udar vjetra bio je 96 km/h, a dugotrajnost snažnog vjetra bio je jedan od glavnih uzroka velike štete, što je bio slučaj i 13. svibnja 2019., naveli su iz DHMZ-a.

Povećanje broja ekstremnih vremenskih nepogoda

Poručili su kako je teško izvući jednoznačne zaključke na temelju usporedbe nevremena sada i u prošlosti jer je riječ o izrazito rijetkim i kompleksnim događajima.

S druge strane, upozorili su da možemo sve češće očekivati situacije u kojima će oluje imati više energije i vodene pare dostupne tijekom nastanka i premještanja preko naših krajeva, s obzirom na to da s rastom temperature zraka u atmosferi raste i količina vodene pare.

Naime, visoke temperature zraka, velika vlažnost i nestabilnost u atmosferi osnovni su preduvjeti za nastanak oluje. Uz promjenu jačine i smjera vjetra po visini dolazi do razvoja olujnog oblaka, objasnili su iz DHMZ-a.

Atmosfera je danas zagrijana u odnosu na predindustrijsko razdoblje za 1,1 Celzijev stupanj i može sadržavati više vlage, a pri tome svaki stupanj porasta temperature znači šest do sedam posto više vlage.

Ta dodatna vlaga u produljenim toplim razdobljima izvor je za razvoj nestabilnosti i veće količine oborine. U uvjetima dodatnog globalnog zagrijavanja možemo očekivati češće oluje, naveli su.

Trenutačne srednje projekcije za kraj 21. stoljeća iznose okvirno tri stupnja, što će dovesti do porasta količine vodene pare dostupne za ekstremne oborinske događaje i iznad 20 posto, dodali su.

Stoga, kada govorimo o klimatskim promjenama, u budućnosti možemo očekivati povećanje učestalosti, trajanja i jačina suša, toplinskih valova, vremenskih uvjeta pogodnih za nastanak požara te ekstremnih događaja poput grmljavinskih nevremena, pojava kratkotrajnih, ali intenzivnih oborina koje mogu izazvati bujične poplave i slično.

Kontinuirano zatopljenje

Što se tiče Hrvatske, rezultati DHMZ-a navedeni u Osmom nacionalnom izvješću Republike Hrvatske prema okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) pokazuju da je u Hrvatskoj od druge polovine 20. stoljeća prisutno kontinuirano zatopljenje.

Prosječne godišnje temperature porasle su, posebno u središnjoj Hrvatskoj, za 0,5 Celzijevih stupnjeva na svakih 10 godina. Najviše se povećala temperatura ljeti, ali i zimi na kontinentu.

Zabilježen je i porast broja toplih dana, pogotovo u proljeće i ljeto, te toplih noći na Jadranu.

Broj hladnih dana smanjio se u unutrašnjosti i na sjevernom Jadranu. Klimatske projekcije upućuju na daljnji porast temperature na cijelom području Hrvatske, najviše za 1,5 do 1,7 stupnjeva.

Klimatske promjene imaju velik utjecaj na Hrvatsku, pogotovo zbog toga što se nalazi na Sredozemlju, što je područje s posebno izraženim utjecajem klimatskih promjena - ekstremni vremenski događaji, širenje sušnih područja, porast razine mora. To utječe na okoliš, bioraznolikost te gospodarske sektore kao što su poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo, energetika i turizam, upozorili su iz DHMZ-a.

Što se tiče klimatskih skeptika, koji smatraju da ljudske djelatnosti nisu krive za globalno zagrijavanje, a neki od njih i da se nekom vrstom geoinženjeringa manipulira vremenom, iz DHMZ-a su poručili da znanstvenici već 100 godina istražuju kako ljudi utječu na klimu i vrijeme.

Nismo još razvili sustave koji mogu kontrolirati oluje ili slične vremenske pojave. No postoje stvari koje radimo, a ne shvaćamo kako negativno utječu na klimu i zrak. Kada upotrebljavamo fosilna goriva poput ugljena, nafte i plina, emitiraju se plinovi i čestice koji štete klimi i onečišćuju zrak, objasnili su.

Neki od tih onečišćivača utječu samo lokalno i brzo nestaju, no ugljični dioksid može ostati u klimatskom sustavu čak 100 godina nakon što se oslobodi izgaranjem fosilnih goriva.

Prva polovina kolovoza nestabilnija

Prema sezonskoj prognozi DHMZ-a za ljeto 2023., očekuje se iznadprosječno toplo vrijeme, a do sada smo već iskusili tri razdoblja izrazito visokih temperatura, odnosno tri toplinska vala.

DHMZ je naveo kako postoji mogućnost pojave još takvih razdoblja tijekom ljeta pa je zato važno redovito pratiti DHMZ-ove vremenske prognoze za kraće razdoblje jer uključuju i upozorenja na vrućinu.

Iako se predviđa toplije vrijeme od prosjeka, ne treba isključiti mogućnost prodora hladnog zraka, poput prolaska hladnih fronti, što bi moglo donijeti kraća razdoblja s temperaturom oko uobičajene za ljetne mjesece ili čak nižom.

Već nas u prvom tjednu kolovoza, osobito u unutrašnjosti, očekuju temperature oko prosjeka, u neke dane i niže od toga.

U sezonskoj prognozi upozoreno je na nestabilno vrijeme u lipnju i srpnju, dok će u kolovozu vjerojatno nestabilnije biti u prvoj polovini, osobito prvi tjedan mjeseca, a stabilnije, uz moguć manjak oborine, u drugoj polovini.

Međutim, istaknuli su iz DHMZ-a, to ne znači da su lokalni pljuskovi isključeni.