Stanovnici sela Medviđa, nedaleko od Benkovca, s tugom i boli sjećaju se strašnog zločina koji je agresor u Domovinskom ratu počinio prije točno trideset godina. Ubijeno je trideset nevinih civila. Njihove obitelji i danas, jednako kao njihova smrt, boli i činjenica da za zločin nitko nije odgovarao.
Idiličan krajolik srca Bukovice skriva strašan događaj iz prošlosti. Žarko Erstić svake godine zapali svijeću na mjestu na kojem mu je ubijena baka. Zločin u zaseoku Erstići, kaže, dogodio se ciljano.
Ubijeno je devet civila. Jedna je mještanka teško ranjena, a nedugo nakon toga u izbjeglištvu je poginula od granate. Ovaj je dan težak za sve stanovnike, posebno za djecu ubijenih. Među njima je i Tomislav, koji živi u Austriji.
- Sad su me zvali supruga i sin zašto idem jer imam rođendan. Nisam mogao. Moram ići jednostavno moram, rekao je Tomislav Ante Erstić, sin ubijenih u Medviđi.
Svake godine pod spomen-obilježjem, na kojem su imena svih ubijenih tijekom okupacije Medviđe, pale svijeće, polažu cvijeće i mole se u župnoj crkvi.
- Kao da je jučer bilo. Boli nas što se ubojice znaju, što nitko ništa ne poduzima. Ja sam svjedok toga, jer sam pratio tijek poslije istrage i svega i znam da su ti papiri negdje u ladici, reako je Mirko Erstić, sin ubijenih u Medviđi.
Počinitelje, kažu, poznaju jer su bili njihovi sumještani.
- Hrvatska država unatoč svim naporima ne može osigurati dovoljnu suradnju Republike Srbije da se oni izruče i procesuiraju, rekao je Špiro Janović, državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja, izaslanik predsjednika i potpredsjednika Vlade.
A bol i sjećanje u srcima obitelji i mještana bukovačkog sela nikada neće nestati.