Nakon teške nesreće Denis se ne predaje

Ova je priča poticaj za razmišljanje o tome koliko katkad ne znamo cijeniti ono što imamo, ali i kako se odnosimo prema drugima koji trebaju našu pomoć.

Priča je to o Denisu Kneževiću iz Rijeke koji je prije 18 godina teško stradao u prometnoj nesreći i koji veoma dobro zna kako je to kad ti gotovo svi zatvore vrata. Ali on se ne predaje.

Denis, Marin i Paolo - prijatelji su od djetinjstva, zajedno su odrasli u riječkom naselju Vežica. Njihova bezbrižna druženja prekinula je teška prometna nesreća u kojoj je stradao Denis. Njega je 2002. udario automobil i otad mu se život mijenja iz temelja.

Oporavak je bio dug i mukotrpan.

- Bio sam u komi mjesec dana, mjesec dana buđenja iz kome, onda me sele u Krapinske tolice, tamo sam ponovo učio čitati, govoriti, pisati, hodati, kaže Denis.

No tada je slijedio novi šok - obolio je od multiple skleroze. Denis je 80-postotni invalid. Posao je tražio godinama - poslao stotinu molbi, a onda mu je priliku pružila tvrtka iz Klane gdje danas radi. Prekretnica je bila još jedna, nova odbijenica.

- Zazvonio je Denisu telefon, zvala je gospođa koja je vlasnica škole glume i preko telefona mu je dala do znaja da više nije poželjan u toj školi, prisjeća se Denisov prijatelj Marin Voćanec.

- Tu se rodio taj jedan bunt, ajmo pokazati javnosti da stvarno ne zaslužuju takav tretman ljudi kao što je naš prijatelj, priča Marin.

Pred njima je velik pothvat - kreću s Gornje Vežice 4. travnja u 9 sati i hodat će do Velebita. Stotinu kilometara u četiri dana, a već se prijavilo gotovo stotinu ljudi.

- Ne bojim se ja, to što šepam, ne smeta, izdržat ću ja to, kaže Denis.

Ako može Denis, možemo i mi, poručuju njegovi prijatelji, uz poziv svima da im se pridruže u pohodu na Velebit.