07:23 / 13.05.2020.

Autor: Zdravka Giacometti/Dobro jutro, Hrvatska/HRT

Ne zaboravimo svoje umirovljenike

-

-

Foto: - / -

Posjetili smo dva zagrebačka doma umirovljenika i provjerili kakvo je tamo stanje.
Najstariji članovi našeg društva još uvijek žive u svojevrsnoj izolaciji, posebice oni u domovima umirovljenika. Od početka ovoga tjedna ipak je došlo do malog popuštanja mjera, pa rođaci i prijatelji mogu opet donositi vrećice s potrepštinama i hranom za svoje starije. Posjetili smo dva zagrebačka doma umirovljenika i provjerili kakvo je tamo stanje.

U zagrebačkom domu Ksaver 270 je korisnika. Već tjednima ne izlaze, na svježem zraku su samo na terasama i balkonima. Posjeti nisu dopušteni.

- Nemamo zatvoreni prostor, iz našeg dvorišta se može izaći van, naše dvorište koristi i dio susjeda, bili smo oprezni da ne dođe u tom slučaju do kontakta i do zaraze - kaže Snježana Bubenik, ravnateljica Doma za starije i nemoćne osobe Ksaver, Zagreb.

Nikola Turk, korisnik doma kaže da dobrih 40 dana nije bio vani.

- Bilo je dana kad bih, da imam mornarsko uže, se spustio dolje i hodao bih - kaže.

Tri puta tjedno fizioterapeutkinje su vježbale s korisnicima, prednost je što imaju terase, pa su ljudi izlazili i vježbali.

Tek od kraja prošlog tjedna, u strogo kontroliranim uvjetima, manje grupe korisnika hodaju oko doma.

- Prilagodili smo se bolesti, znamo da inaktivitet nije dobar, krenuli smo u terapijsko hodanje uz pomoć užeta i radimo vježbe za ravnotežu i koordinaciju - objašnjava fizioterapeutica Smiljka Slivonja.

Dom za starije i nemoćne Sveta Ana s 302 korisnika ima zatvoreno dvorište. Korisnici izlaze u dvorište gotovo cijelo vrijeme izvanrednih mjera, ali posjeta nema. Teško je i rođacima i korisnicima.

- Imao je predosjećaj, rekao je, nećeš me više vidjeti, ja to predosjećam i sad me to boli, teško mi je, ne mogu ga vidjeti, ne mogu mu ništa odnijeti i jako mi je teško, padam u depresiju - žali se Nena Žuvela čiji je suprug korisnik doma.

- Ne tražim ništa jer se nadam, još neko vrijeme će to biti pa ćemo onda imati i kontakte, nešto će donijeti, svakako da mi je najvažnije ne hrana, nego da vidim svoje - kaže Nina Katalenić, korisnica doma.

A Ivka Mikša kaže da "puca po svim šavovima, samo to ne pokazuje".

- Meni nije lagano, ja sam puno hodala po vani, društveni život izvan doma, a smatram da je u redu jer uopće si ne mogu zamisliti da se pojavi virus kod nas kako bi to izgledalo - kaže.

Za potrebe korisnika domovi su organizirali kupovanje onoga što žele. No to je dodatan posao za djelatnike. Nije isto kao kad ti sve donesu najmiliji.

- Borimo se s nevidljivim, pušemo na hladno, preveniramo što je moguće prevenirati. To ne znači da naši korisnici ne mogu nabaviti što je potrebno, organizirali smo odlazak u trgovine - objašnjava ravnateljica Martinuš.

Ponekad se dogodi da nešto što je neophodno uzmu od obitelji, imaju protokol kako i kada će to predati - odleži 24 sata i nakon toga predaju korisniku.

Teško je i korisnicima i djelatnicima, radi se u smjenama od četiri ili čak sedam dana. Pokušavaju zadržati optimizam jer se čini da se nazire kraj izolacije. Možda već idućeg tjedna posjeti će biti dopušteni, stoga, ne zaboravimo svoje umirovljenike.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!