Dr. Ranko Rajović: Mobiteli jesu dobri i korisni, no mora se znati granica

Gost HTV-ove emisije "Nedjeljom u 2" danas je bio liječnik interne medicine i neurofiziolog dr. Ranko Rajović, a tema je bila odgoj djece.

Najprije je odgovorio na pitanje kako to da kao internist i endokrinolog nastupa u ulozi dječjeg pedagoga.

Svaka nova generacija je malo slabija u odnosu na prethodne dvije

- Zapravo sam magistrirao neuroendokrinologiju te sam dobio poziv s Pedagoškog fakulteta iz Ljubljane da održim predavanje kako novo otkriće iz medicine možemo primijeniti u praksi i pedagogiji. Time se bavim već desetak godina te sam šef katedre za neuroznanosti u odgoju i obrazovanju u Kopru. Proučavamo kako medicinska otkrića učiniti prihvatljivijim, lakšim i razumljivijim jer imamo jako puno problema s djecom, a to vide i roditelji i učitelji. Kao da je svaka nova generacija malo slabija u odnosu na prethodne dvije, takvi dolaze u školu. Znači da se nešto dogodilo u periodu razvoja, a mozak se najviše razvija do šeste godine. Na to moramo dati odgovor da vidimo što se događa s našom djecom, kazao je Rajović.

Komentirao je činjenicu da mala djeca sve doživljavaju kao čudo.

- Njima je sve novo, a mozak je organ za preživljavanje. Da bismo preživjeli, mozak mora učiti, a on ima mehanizme. Kad uči nešto, mozak je u fokusu, to je dopamin, a kad nauči nešto, stižu hormoni sreće. Primjerice, kad pokušavaju prohodati, drže se za stolove, stolice, fotelje i odjednom prohodaju nekoliko koraka prvi put u životu. Većina djece stane, pogledaju se, gledaju mamu i tatu i kao da žele reći: „Mama, tata, što je ovo, prohodao sam!“. Sreća izlazi iz djeteta, mozak je naučio hodati i šalje poruku: „Bravo, lakše ćemo preživjeti, savladali smo veliki problem.“. To se nastavlja stalno u djetinjstvu, kad god djeca naprave neki iskorak, sretna su. Isto je kad, primjerice, nauče voziti bicikl ili kad krenu u školu, ispričao je. 

Rajović je ispričao više o školi i koliko je djeca vole.

- Istraživanje je pokazalo da u prvom razredu svi vole školu, u drugom razredu skoro svi vole školu, a u trećem razredu ih trideset posto ne voli školu. Ako mozak fiziološki voli učiti da bismo preživjeli i voli kad krenemo u školu, što se dogodilo u trećem razredu? Bi li dijete bilo sretno ako kaže sebi da želi hodati i za sekundu prohoda? Ne bi. Sretni smo kad se malo mučimo i onda nešto savladamo, to moramo podsjetiti roditelje. Dijete se mora malo pomučiti i savladati problem, a ne dobiti sve na gotovo, rekao je.

Djeci treba priroda

Djecu često lišavamo prostora i kontakta s prirodom misleći da su doma zaštićeniji, ali Rajović ističe kako djeci treba priroda.

- Djeca koja nemaju dovoljno kretanja, imat će smanjene duboke regije mozga, a ako su one smanjene, imat ćemo kognitivne probleme. I što vidimo kada krenu u školu? Ne mogu sjediti, ne mogu pisati, ne mogu čitati... Jer smanjenje dubokih regija mozga će oštetiti kognitivne procese. Tu su već direktni dokazi da kretanje sudjeluje u formiranju dubokih regija mozga. Tako da je kretanje životno važno za malu djecu, rekao je.

Držanje djece "pod staklenim zvonom"

Kazao je kako pretjerano zaštićivanje naše djece nije dobro.

- Problem je što se tako neće razviti samopouzdanje. Neka se roditelji sjete sebe. Nisu baš naše mame i tate znali sve što smo mi radili. Danas dijete ne može mrdnuti, a da roditelj ne zna gdje je. Kako će se ono osloboditi? Na nama je da im oslobodimo neko sigurno okruženje i da ih tu puštamo, a ne da budu blokirani. Neki roditelji ne daju djetetu da se povrijedi, da padne. A kada dijete uči hodati, normalno je da će padati. Ako ne naučimo dijete da padne do treće godine, onda imamo povredu u 5. ili 6. godini, padne na nos, slomi zube... U vrtiću padaju kao "ptice", nemaju obrambeni položaj s rukama. Mozak mora naučiti i pasti. Tako se formiraju živčani putevi, prezaštićivanje direktno oštećuje naše dijete, poručio je. 

Savjetovao je roditelje da vode dijete da trči na livadi, u parku, u šumi, nizbrdo, uzbrdo, po kosini... Kaže kako se tu mozak razvija.

Kada danas dijete kaže "dosadno mi je", roditelji najčešće djetetu pružaju mobitel ili tablet, i ono na kraju zbog toga ne zna riješiti problem dosade.  

- Mozak mora naučiti to riješiti. Ako mozak to ne zna riješiti, što se sutra dogodi? Ako nešto ne može, prag tolerancije nije više nizak, on ne postoji. Frustracija visoka. Što dalje radimo? Ne samo što im sprječavamo dosadu, nego ih često i opterećujemo igračkama, rekao je.

Okruženje se jako promijenilo

Kaže kako se danas okruženje jako promijenilo.

- Ako se okruženje mijenja, ne može roditeljstvo biti isto kao prije 20, 50 ili 100 godina. Okruženje formira drugačiji mozak kod naše djece. Smanjena koncentracija. Ne mogu sjediti, pisati, učiti... Vidimo da je svaka nova generacija slabija. I ako se okruženje mijenja, moramo educirati roditelje, istaknuo je i dodao da, sukladno tome, moramo mijenjati i metode, planove i programe u hodu da bismo sačuvali djecu.

Odgovorio je i na pitanje smeta li ga kad njegovu metodu odgoja djece svode na zabranu mobitela.

Istraživanja pokazuju da djeca koriste mobitel po 4-5 sati dnevno

- Nisu mobiteli krivi za sve. Ako već idemo na nove tehnologije, koje su dobre, mora postojati granica. Mora se odrediti koliko dijete u kojem razredu smije koristiti mobitel. Istraživanja pokazuju da djeca koriste mobitel po 4-5 sati dnevno što je previše. Djeca koja gledaju u ekran 2-3 sata dnevno ne kreću se dovoljno, znači da će u budućnosti imati problem u povezivanju dubokih regija mozga. Drugi problem je što se gledanjem u ekran smanjuje dio mozga koji se zove hipokampus i time već imaju smanjenje dvije velike regije u velikom mozgu zbog nekretanja i korištenja mobitela. Mobiteli jesu dobri i korisni, no mora se znati granica, rekao je.

'Mobiteli jesu dobri i korisni, no mora se znati granica'

Nadovezao se primjerom odgoja vlastite djece.

- Ja sam svojoj djeci rekao, pola sata gledanja u ekran, sat vremena u parku. Sat vremena gledanja u ekran, dva sata u park… Pritom odlazak u park smatram kao aktivnost, a ne da kupe sladoled i sjede u parku. Mora postojati kompenzacija, ako nema trčanja, skakanja i prevrtanja, onda odlazak u park ne znači ništa. Koga vidimo u parku? Roditelje s malom djecom, a gdje su starija djeca? Sjede u svojim sobama, za računalima i mobitelima, to je problem, kaže Rajović.

'Učiteljima se ne smije rušiti autoritet'

Kako kaže Rajović, učitelj je prva instanca na kojoj roditelji vide jesu li pogriješili u odgoju jer učitelj među učenicima vidi tko po čemu iskače. Ističe da se učiteljima ne smije rušiti autoritet te je ispričao i primjer.

- U Radoboju mi je jedna učiteljica rekla da je jako stroga. Tjera djecu na puno domaće zadaće, a nakon mog seminara je rekla da je možda pogriješila jer vidi da se sve može učiti kroz igru, da djeci popodne vrijeme bude njihovo, a ne za pisanje domaće zadaće. Nakon toga ona dolazi u školu i pita ih žele li da se ukinu domaće zadaće, a učenici jednoglasno odgovore da žele. Nakon toga je postavila drugi uvjet, da ne donose mobitele, što im nije bilo prihvatljivo. No, pustila ih je da se sami dogovore te su donijeli odluku da neće nositi mobitele u školu i da neće imati domaće zadaće. Kaže da je bila sretna jer je vidjela da su se djeca počela igrati i u školu i popodne. Zamolila ih je da čitaju barem 10 minuta dnevno novine, časopise, stripove, knjige, bilo što. Za mjesec-dva roditelji su joj rekli da su djeca počela čitati po sat-dva vikendom, ispričao je Rajović.

- Može se puno napraviti, samo treba dobra volja i podrška roditelja, smatra.

Ovisnost o "lajkovima"

Prokomentirao je i ovisnost o "lajkovima" i rekao kako su oni najveće zlo za djecu.

- To je možda i najveće zlo za našu djecu. To je lažna pohvala. Dijete voli pohvalu kad nauči hodati, voziti bicikl, dobije dobru ocjenu u školu… To su pozitivne pohvale nakon kojih dijete razvije samopouzdanje. Odjednom, dolazi internet, društvene mreže… Volim to pojasniti na primjeru. Neki učenik četvrtog razreda posadio je ružu, zalijevao je svaki dan. Od koga je dobio "lajk"? Od mame i bake. Ako napravi nešto loše, dobije 50 "lajkova". Time usmjeravamo ponašanje na negativnu stranu. Imamo i vršnjačko nasilje koje je uvijek postojalo, ali ovo današnje je surovo, ponižavajuće… Nekad smo se potukli i sve je stalo na tome, a danas se nekog pretuče i ponizi te objavi na društvenim mrežama da svi vide kako su nekog ponizili, onda dobiju "lajkove", rekao je Rajović.

Na kraju je istaknuo kako je najvažniji savjet koji ima za roditelje da im dijete bude spretno i okretno, i da raste u ljubavi i razumijevanju.