Husinec: Problem je što romobili nisu registrirani, niti imaju osiguranje

Nova pravila u prometu stupila su danas na snagu. Izmjenom Zakona o sigurnosti prometa na cestama nova se pravila odnose prije svega na vlasnike nove kategorije vozila - osobnog prijevoznog sredstva, odnosno električnih romobila, Segwaya ili električnih monocikla. 

Primarna novina je da za upravljanje tim vozilom, bez obzira na brzinu od samo 25 km/h, oni mlađi od 14 godina trebaju nositi zaštitnu kacigu, a zabranjeno je i korištenje mobitela i slušalica u oba uha tijekom vožnje.

Jasne odredbe

- Nove odredbe su vrlo jasne, kazao je prometni vještak Goran Husinec u HTV-ovom Studiju 4. Sva ta vozila mogu imati snagu od 600 watta što je dovoljno i za one malo korpulentnije da mogu ići uz uzbrdicu, malo im se išlo na ruku. Romobil se može voziti praktički svugdje, i po nogostupu. Naravno, mora se paziti i na brzinu koja mora biti do brzine kretanja pješaka. Po cestama se može voziti tamo gdje je dozvoljena brzina do 50 km/h, naravno, uz izričitu pažnju. Slušalice na ušima nikako ne smiju biti, to je jako opasno, ističe. Za kršenje ovih odredbi propisane su kazne od 300 kuna.

Siniša Mihelić iz Sindikata sudionika u prometu napominje kako je napravljen propust u dosadašnjem reguliranju jer takve vrsta vozila nisu registrirane. U slučaju da pješak strada u sudaru s romobilistom, teško mu je dokazati sudar i doći do odštete.

- Pri brzini od 25 km/h može doći i do teških tjelesnih ozljeda ako naletite na osobu. Tu preostaje samo privatna tužba, kao kad se radi o bilo kakvom drugom nanošenju ozljeda. S obzirom na to da takva vozila mogu voziti i 14-godišnjaci, pitanje je tko će tužiti maloljetnu osobu ako je počinila takav prometni udes na nogostupu.

Husinec se slaže kako su neregistrirani romobili veliki problem. Romobili, kaže, nemaju ni obavezno osiguranje, i teško se od nekoga naplatiti ako on nema novaca. Jedini način je, smatra Mihelić, da se uvedu obavezna osiguranja za sve, kao i da se organiziraju edukacije policijskih službenika kako bi mogli imati uvid u tehničke uvjete svih vozila. Svatko bi morao imati dokumentaciju o vozilu sa sobom.

Pješački prijelazi

Što se tiče prelaženja pješačkih prijelaza, Husinec napominje kako je zebra za pješake, dok su bicikli i romobili ipak vozila.

- Kada se dogodi nesreća, to se računa kao da se vozilo uključivalo u promet, a ne da je pješak prelazio cestu. Tamo gdje pored pješačkog prijelaza ima iscrtana biciklistička staza, tamo biciklisti mogu prelaziti. Svaki biciklist bi trebao stati i gurati bicikl (ili romobil) preko pješačkog prijelaza, te u svojstvu pješaka prelaziti cestu.

Postoji zakonski temelj da se ovakvo nepoštivanje u prometu kazni, dodaje Mihelić, no to se jednostavno ne radi niti su takva područja pokrivena kamerama u manjim sredinama.

Autoceste

Svakog vikenda brojimo kolone na ulazu i izlazu s autocesta na Lučkom. Zbraja se zarada i zadovoljno se trljaju ruke. No, postavlja se pitanje kasni li Hrvatska u odnosu na druge zemlje kada se radi o uvođenju vinjeta i satelitskoj naplati korištenja autocesta. Jedan od razloga gužvi na Lučkom je upravo i vid naplate koji Hrvatska još uvijek koristi.

- Nismo to mogli prije napraviti jer samo u HAC-u 800 ljudi radi direktno na naplati, a još 200 ih radi sporedne poslove – da se to napravilo preko noći, tisuću obitelji bi ostalo 'bez kruha', napominje Husinec. HAC, dodaje, godinama pokušava zbrinuti te ljude. Stariji odlaze u mirovinu, neki se preraspodjeljuju. Kad uđemo u Schengen, to će pomoći i napravit ćemo to. Negdje do 2025. bi to trebalo biti do kraja napravljeno, smatra.

Talijani koriste model naplate na autocestama ovisno o tome koliko brzo ili sporo vozači voze autostradom.

- Oni nemaju ovaj pljačkaški sistem naplatnih kućica. Imaju vinjete, ENC-eve debitne kartice i ostalo. Postoje senzori koji učitaju kad ste ušli na autocestu i izašli s nje. Automatizmom se vidi koliko ste vremena proveli na cesti, objašnjava.

Pelješki most

Trenutno se vode polemike oko nedostatka biciklističke ili pješačke staze na Pelješkom mostu. To nema smisla, smatra Husinec, jer takvih staza nema ni na pristupnim cestama.

- Trebale bi i državne i pristupne ceste imati biciklističke staze, i cijela infrastruktura bi trebala biti prilagođena biciklistima. No, to bi iziskivalo puno skuplje radove, i most bi bio skuplji. Bilo bi prekrasno da most to ima, ali želje su jedno, a mogućnosti drugo, kaže.

Mihelić dodaje kako je Hrvatska u odnosu na Europu još uvijek 'u kamenom dobu' te da treba gledati 20 do 30 godina unaprijed.

- Povezali smo Hrvatsku samo za one koji imaju svoje aute ili imaju za taksi. Onaj tko želi iz Stona na Pelješac mora iznajmiti taksi pa platiti nekoliko stotina kuna ili eura da bi mogao prijeći preko. Ne vidim logiku da ljudi koji tamo žive ne mogu propješačiti most ili ići biciklom iz jednog dijela Hrvatske u drugu. Sve bi bilo preskupo, zaključuje Husinec, da se još i to išlo raditi.