Priče iz kaznionice u NU2: Zašto bivši boksač već 20 godina odlazi u Lepoglavu?

U Kaznionici Lepoglava kaznu zatvora izdržava više stotina zatvorenika osuđenih za najteža kaznena djela. O životu iza rešetaka, ljudima koji upravljaju zatvorskim sustavom i osuđenicima - govori prva ovosezonska epizoda emisije "Nedjeljom u 2".

Zvonimir Penić, ravnatelj Uprave za zatvorski sustav i probaciju, pojasnio je razliku između zatvora i kaznionice. U zatvoru se izvršava mjera istražnog zatvora, zatvorske kazne u kraćem vremenu trajanja te prekršajne kazne, dok se u kaznionici izvršavaju sve zatvorske kazne u vremenskom trajanju duljem od šest mjeseci.

- U Lepoglavi postoji čitav niz gospodarskih aktivnosti na koje smo ponosni. Trudimo se ići u korak s vremenom i naravno da je krajnji cilj samoodrživost kao ideal, rekao je Penić.

Istaknuo je kako je godišnji prihod Kaznionice Lepoglava prošle godine iznosio gotovo 2,8 milijuna eura, a zatvorenici zarade i do 150 eura mjesečno.

Prenapučenost zatvora i kaznionica veliki problem

Veliki problem u Hrvatskoj je prenapučenost zatvora. Penić je kazao kako je taj problem prisutan u više od 100 zemalja svijeta, dok je u Hrvatskoj progredirao nakon potresa.

- Ostali smo bez zatvora u Sisku nakon potresa u Petrinji i bez jedne smještajne zgrade u kaznionici u Glini. Pokušali smo brzo reagirati, adaptirali smo dvije zgrade u Lipovici-Popovači i Požegi za smještaj zatvorenika. Kaznionica u Lipovici-Popovači je preuzela ulogu istražnog zatvora u Sisku. No s ulaskom Hrvatske u Schengen pojavljuje se novi vid kriminala, a to je krijumčarenje migranata. To je nešto što se u velikoj mjeri reflektiralo na naše kapacitete. Najteža je situacija u zatvorima, dok je u kaznionicama situacija nešto bolja, kazao je Penić.

Krenula je izgradnja dva modularna aneksa, jedan će biti uz zatvor u Varaždinu, a drugi uz kaznionicu u Lipovici-Popovači.

Penić je rekao kako su zadnja ozbiljne investicije u zatvorski sustav bile izgradnja zatvora u Zagrebu i Splitu '80-ih godina.

- Dugoročno planiramo tri nove kaznionice, Sisačko-moslavačka, Osječko-baranjska i Ličko senjska, u kojoj smo i najdalje otišli. U tijeku je javna nabava za studiju izvodivosti i operativni plan za izgradnju nove kaznionice za 400 zatvorenika, rekao je Penić.

Omjer pravosudnih policajaca i osoba lišenih slobode kreće se oko 1 naprama tri. Penić je kazao kako u zatvorima, kaznionicama i odgojnim zavodima nedostaje svih struka.

- U posljednje vrijeme trendovi su pozitivni. Na zadnjem natječaju za 70 i nešto radnih mjesta došlo je 311 prijava, rekao je Penić.

'Maloljetnici u odgojnim zavodima nemaju odgovarajuću psihijatrijsku skrb'

Na pitanje kako komentira nezadovoljstvo osuđenika zdravstvenom skrbi, Penić je rekao kako se radi o vrlo izazovnom području.

- Mi smo do prije petnaestak godina imali popriličan broj zatvorskih, odnosno kaznioničkih liječnika. U zadnje vrijeme moramo se sve više oslanjati na vanjske liječnike. Posebno me brine činjenica da maloljetnici u odgojnim zavodima nemaju odgovarajuću psihijatrijsku skrb. Teško je doći do dječjeg psihijatra, rekao je.

Neki zatvorenici žele iza rešetki - zašto?

Penić je posvjedočio kako pojedini zatvorenici naprave seriju kaznenih djela da bi se vratili u zatvor gdje imaju odgovarajuće uvjete za život.

- Mi se u Hrvatskoj jako oslanjamo na obitelj. Problem nastupa kada je preko puta vas osuđenik koji nema obitelj ili je počinio kazneno djelo na štetu obitelji, onda se događa da on nema kuda i društvo tada mora pronaći način da mu se pomogne. Govorim o bazičnim životnim potrebama, prehrani, smještaju, pronalasku zaposlenja, rekao je Penić dodajući da je zbog toga osmišljen projekt Kuće na pola puta - stambene zajednice u kojoj bi boravili ljudi koji nemaju kamo dok se ne osove na vlastite noge.

Živi li se u zatvorima predobro?

Često se mogu čuti komentari kako se u kaznionicama "živi predobro".

- Javnost je polarizirana. Jedna druga priča kaže da ih se zlostavlja, da žive u nehumanim uvjetima. Smeta mi što se javno mnijenje formira putem medija i društvenih mreža koje najčešće izvještavaju o medijski eksponiram osobama, estradizirajući sustav, iskrivljujući potencijalno sliku o važnosti rehabilitacije i resocijalizacije i svega što radimo, poručio je Penić.

Broj recidivista kreće se od 30 do 40 posto.

- To je previše. Kriminal je skup. Trebamo sjesti i iznaći još neka rješenja. Obrazovanje, rad, tu je ključ. Dajte mu neko znanje i vještinu s kojom će kad izađe na slobodu biti konkurentan na tržištu rada i onda neće biti prisiljen činiti kaznena djela. Na tome jako puno radimo u zadnje vrijeme, rekao je Penić.

- Lišavanjem slobode život ne prestaje. Svima nam je u interesu da izađu bolji nego što su ušli u zatvor, dodao je.

Zašto je Stjepan Božić počeo odlaziti u Lepoglavu?

Stjepan Božić, bivši boksač, već 20 godina odlazi u Kaznionicu Lepoglava i dovodi poznate osobe, uglavnom sportaše.

- Rekao bih da je to bio prst sudbine. Moj dragi, pokojni prijatelj, Marko Babić 2005. znao je ići u posjet svojim ratnim kolegama i palo mu je na pamet da dođem među zatvorenike i da im pričam o sportskom životu. Prvo iskustvo je bilo kao san. Kad sam izlazio van, nešto me štrecnulo. Ja sam izašao, ali netko je bio još unutra. Zamislio sam se i rekao idem još jednom, pa još jednom...., prisjetio se Božić dodajući kako se nakon toga "potpuno zakačio".

- Hodam jedan dan ulicom i prilazi mi čovjek s najvećim osmijehom na svijetu. Mislim si opet me netko maltretira. Ispalo je da je to čovjek koji je bio na izvršavanju kazne kad sam doveo nekog od gostiju. U tom trenutku osjetim veliku zahvalnost tog čovjeka i što mu je to značilo, koliko mu je dalo snage za nastavkom života... i tad sam krenuo ozbiljnije, dodao je.

'Tamo postoje ljudi kojima treba pružiti drugu šansu'

Božić je rekao kako je osjetio da "tamo postoje ljudi kojima vrijedi pružiti drugu šansu".

- To je jedno novo životno iskustvo koje se ne može nigdje drugdje doživjeti. Trudim se dovesti ljude za koje mislim da bi im bili zanimljiviji i koji imaju nešto za reći, rekao je Božić.

Ispričao je kako tribine obično krenu "stisnuto s obje strane", dok kasnije prelaze u opuštenu, čak i zafrkantsku atmosferu.

- To je teško objašnjivo mjesto s toliko emocija. Kad gledam iz ove pozicije retrospektivu svog života, nisam imao lijepo djetinjstvo i mogao sam lako zaglibiti. Izvukao me sport. Vrlo je lako završiti tamo, priznao je Božić.

Kazao je kako ga boks nije zanimao, ali ga je sudbina odvela u boksačku dvoranu.

- Imao sam 15 godina, čovjek mi je slomio vilicu jer mu je taj dan bilo dosadno. Da se to nije dogodilo, nikad ne bi završio u boksačkoj dvorani. Danas sam tom čovjeku zahvalan, rekao je.

Poistovjetio je boks sa životom.

- Trudim se iskustva iz boksačkog ringa prenijeti njima i u odnosu s njima. Oni to cijene i poštuju. Nikad se nisam trudio ići tamo na mišiće. Ja sam normalan čovjek, sa svim vrlinama i manama, nisam ništa bolji, rekao je Božić o svom odnosu prema zatvorenicima.

- U svima njima vidim ljude, trudim se ne gledati djelo. Vidim čovjeka kojemu treba pomoć i od kojega ne treba odustati. Oni to osjete i onda vrate. U zadnjih 20 godina naletio sam sigurno na 20-ak ljudi na cesti. Ne mogu opisati koliko je to tada tim ljudima značilo i koliko im je pomoglo da naprave klik u glavi, rekao je Božić dodajući kako bi u Lepoglavu rado doveo našeg bivšeg tenisača Gorana Ivaniševića.

Cijelu emisiju pogledajte u nastavku: