"Transrodnost je biološki uvjetovana i odrastati s transrodnošću nije lako"

Gošća današnje emisije Nedjeljom u dva je klinička psihologinja Marina Grubić. 

- Transrodnost je biološki uvjetovana i odrastati s transrodnošću nije nimalo lako, za bilo koje dijete, a onda to nije lako ni za njegove roditelje, rekla je.

Objasnila je da je transrodna osoba ona kojoj se rodni identitet ne poklapa s biološkim spolom. 

- Od druge do negdje treće godine, dijete, ako je riječ o curici, bira aktivnosti koje su tipične za dječake, igračke, preferira igre za dječake, objasnila je.

Ističe da postoji razlika među djecom. Naime, neki će se izjasniti, izboriti za sebe da ne žele nositi haljinice, ali ističe da djeca još u ranoj dobi nisu svjesna o različitosti svog roda. 

- Također, postoje djeca koja su sramežljiva i koja se sjećaju da su se u vrtićkoj dobi htjela igrati s dječacima, ali se nisu usudila, rekla je.

- Počinje izazivati stres uz to da se ne osjećaš dobro u tom rodu koji ti je dodijeljen rođenjem i postepeno taj stres postaje sve veći, izaziva patnju, izjavila je.

Kaže da je patnja i nesigurnost s dobi sve više i više izražena te da se tada javljaju anksioznost, depresivnost i suicidalnost.

- Najčešće dolaze kod nas djeca zbog anksiozno-depresivnih problema, rekla je.

Grubić: Transdjevojke, koje su biološki dečki, kasnije se javljaju

Kaže da su djeca koja dođu k njoj već bila kod dječjih psihijatara. 

- Ovi koji dođu kod mene su već oni za koje stručnjaci sumnjaju da imaju rodnu disforiju. Oni koji dođu kod mene, odnosno psihijatara, otprilike jedna trećina djece nije transrodna, rekla je.

Ističe da od 2015. postoji lista stručnjaka koje je imenovalo Ministarstvo zdravlja, koji se brinu o transrodnim osobama i djeci. Dodaje da je sigurno kako postoji veći broj tranzicije spola zbog same organizacije da mogu negdje potražiti pomoć, ali i tolerancije.

- Transdjevojke, koje su biološki dečki, kasnije se javljaju. Treba im puno više vremena da izađu, za razliku od transdečkiju, objasnila je. 

"Transrodnost nije bolest"

Potrebno je imati edukacije, kaže, za roditelje, za djecu, da shvate o čemu je riječ, kako se to radi.

- Ako se djeci ne dopusti tranzicija u adolescenciji u tom razdoblju, trideset do pedeset posto pokuša samoubojstvo. 

Istraživanja, kaže, pokazuju da je anksioznost, depresivnost šest puta češća, a suicidalnost četiri puta češća. 

Na pitanje je li transrodnost bolest, odgovara: 

- Transrodnost nije bolest. Tretira se kod psihologa i psihijatara zato što zbog transrodnosti imaju patnju, a ne zato što bi transrodnost bila psihička bolest, objasnila je.

Objasnila je kako ide protokol promjene spola. 

- Moraju najmanje godinu dana biti kod psihologa ili psihijatra. Nakon tih godinu dana idu kod drugog stručnjaka i ako oba stručnjaka potvrde da se radi o transrodnosti, onda ih se može uputiti na hormonalnu terapiju, pojasnila je.

U dječjoj dobi se ne obavlja kirurški dio, ali djeca mogu ići na hormonalnu terapiju, kaže. 

- Velik dio skrbi je pokriven HZZO-om, jedino što kod nas operacija se ne radi ovdje, rekla je.

Činjenica je da postoji porast anksioznosti kod djece.
 
- Jako se naglašava nakon pandemije, ali taj rast je počeo desetljeće prije, jasno se vidi. U praksi smo svjesni koliko je taj rast išao i prije pandemije. Jedan od razloga je sigurno i to da su jedne od promjena u društvu velike, da adolescenti koji jesu u toj fazi da im je samima teško i da se moraju prilagođavati na životne promjene. Dakle, ima tu brzih promjena, sve je nekako brže i zahtjevnije, objasnila je. 

Kaže da na anksioznost kod adolescenata utječe i digitalizacija. Tvrdi da se adolescent tada sam po sebi ne uspoređuje s vršnjacima, nego s tisućama ljudi na društvenim mrežama. 

- Naravno da je veće očekivanje da će imati niže samopouzdanje jer ne može nikako udovoljiti nekakvim kriterijima da bude dobar, uspješan i lijep, poručila je.

Problem je stres 

Stres utječe na anksioznost kod adolescenata, neki osjećaju strah od klimatskih promjena pa i samog rata u Ukrajini, kaže. 

- Veliki uzročnik stresa je naš školski sustav. Ja to često kažem, da je naš obrazovni sustav opasan za zdravlje, nažalost nekada i za život. Dakle, ta razina stresa koju imaju naša djeca, ta kompetitivnost, odmah misle na ocjene, rekla je. 

Pritisak postoji jer je sustav takav, kaže.

Danas je teško pronaći pomoć za djecu iz spektra autizma. 

- Mi radimo procjenu, pratimo djecu, ali zapravo, ono što njima treba je rana intervencija i rehabilitacija. Čak ni u Zagrebu nemate dovoljno mjesta, a da ne govorim o ovim manjim mjestima, rekla je. 

Poručila je da je malo psihologa u školama i kliničkih psihijatara koji bi mogli pomoći djeci. 


Na pitanje o operacijskim zahvatima kod promjene spola, Grubić odgovara:

- U Hrvatskoj se tek sad počela raditi mastektomija, ali donja operacija genitalija se ne radi u Hrvatskoj i ne pokriva je HZZO. To je isto problem jer je to medicinski indicirani zahvat, zaključila je.