Kristina Kuzmič sasvim otvoreno o majčinstvu i životu u SAD-u

O majčinstvu i roditeljstvu te o životu u Sjedinjenim državama i velikoj popularnosti na društvenim mrežama, u emisiji Nedjeljom u 2, govorila je spisateljica i motivacijska govornica Kristina Kuzmič.

- Imala sam divno djetinjstvo u Osijeku i prelijepa su sjećanja. Nikada nisam mislila da ću napisati knjigu, ali kada sam dobila priliku, osjećala sam da trebam to učiniti.

Iz Osijeka je otišla u Ameriku za vrijeme rata, i kako kaže pokušala se prilagoditi, ali je osjećala krivnju.

Na pitanje kako su je prihvatili u SAD-u, kazala je kako je na početku bilo loše, bila je za ljude čudna, imala je "akcent" i teško joj je bilo naći prijatelje.

- Uklopila sam se u dramsku grupu u srednjoj školi i tu je zapravo bilo super ako si drugačiji i to mi je pomoglo, naglasila je.

- Kada je moja obitelj odlučila da se vrati u Hrvatsku, ja sam bila na fakultetu, udala sam se i imala djecu te sam ostala u Americi, rekla je.

Istaknula je kako je u prvoj godini braka odlučila da on nije zdrav i da treba otići iz njega. Ali tada je saznala da je trudna i sama sebi rekla da njeno dijete neće odrastati u domu s rastavljenim roditeljima. Nakon toga se rodilo i drugo dijete, a onda je nakon godinu i pol shvatila da se treba rastati.

Kao samohranoj majci u SAD-u joj je bilo teško i od muža nije htjela tražiti novac. Nije imala svoj stan već samo sobu u kojoj je bio krevet na kat za djecu, a ona je spavala na podu.

- Meni je bilo najteže što sam se potpuno mrzila, osjećala sam se kao najgora mama i da moja djeca zaslužuju bolje. Gledala sam druge obitelji kako žive, a ja svojoj djeci to ne mogu priuštiti. To je stvar koja me trenutno motivira u svemu što radim i želim motivirati roditelje koji osjećaju da nisu dovoljno dobri za svoju djecu, istaknula je.

Rekla je i kako je prolazila kroz depresiju, ali je s vremenom promijenila način razmišljanja i počela sebe gledati u pozitivnijem svjetlu – više se nije doživljavala kao loša majka.

Htjela je volontirati, ali mnoge skupine kod kojih je mogla volontirati, su joj rekla da to ne može činiti s malom djecom, međutim, ona je odlučila da će sama to činiti.

- Pitala sam se što ja znam i sjetila se da znam kuhati, skuhati dobro s malo novca, rekla je.

Odlučila je poslati poruku svim svojim prijateljima u Los Angelesu i reći kako će svaku srijedu navečer napraviti večeru te neka dovedu svakoga tko može.

- Tu prvu večer sam nahranila 30 ljudi. To je bio mali stan. Neki su vani stajali s tanjurom jer nije bilo mjesta. Ti ljudi su mi se zahvaljivali. Kada je zadnja osoba otišla, rasplakala sam se i shvatila da i kada nemam ništa, imam nešto dati, rekla je.

Naglasila je kako je više od godinu i pol dana radila humanitarne akcije i ljudi su donosili hranu, a to je za nju, kako kaže, bio lijek.

Ističe kako je imala tri posla, a mogla je raditi samo kada su djeca bila s tatom ili joj je pomogla neka prijateljica, jer nije imala novaca za dadilju.

- Moj novi partner me pitao što želim sa svojim životom i rekla sam da želim podijeliti kuhanje na YouTube-u, rekla je.

Jedna joj je žena rekla kako se mora prijaviti na Oprah Winfrey show što je i učinila. Kada ju je dva dana kasnije nazvao producent, mislila je da je to šala.

- Sedam tjedana smo živjeli u izolaciji. Uopće nisam mogla vjerovati da ću pobijediti, naglasila je.

Kristina je kazala kako je cijelo to vrijeme njen drugi muž brinuo o djeci. I u najtežim trenucima kazao je kako zauvijek želi biti uz nju i djecu.

- Oprah mi je rekla, ostani autentična. Ja sam rekla producentima to, ali se oni nisu složili, govori.

- Ja imam motivaciju za sve što sada radim, želim biti ono što je meni trebalo kada sam bila na dnu i zato sam počela govoriti o roditeljstvu, mentalnom zdravlju, istaknula je.

Rekla je kako na facebooku ima najviše pregleda svojih videa.

- Jedina mi je granica da o ljudima neću pričati bez njihovog dopuštenja, kazala je.

Naglašava kako ona ne daje savjete jer nije psihijatar već je, kako kaže mama i žena koja je imala puno poteškoća i koja to želi podijeliti sa svima.

- Moji pratitelji me ne prate jer misle da ću im riješiti probleme, već zato što se osjećaju manje sami, govori.

Smatra da je majčinstvo teži posao nego je mislila, ali i divnije.

Priča kako je primijetila promjene kod sina koji je tada imao 13 godina, ali kako kaže, to nisu bili samo tinejdžerski simptomi. On se nije odvajao samo od mame i tate, već i od svega što mu je prije donosilo sreću.

- Pitala sam ga je li si htio oduzeti život i on mi je to potvrdio. Cijeli svijet mi se kao roditelju promijenio kada sam to čula. Svakodnevno sam živjela u strahu, a kasnije sam saznala da je imao plan i njegova se depresija i anksioznost manifestirala kao bijes, govori.

- On se derao i imao je problema, drogirao se i učitelji su na njega gledali kao na zločesto dijete, a ja sam znala da je on dijete koje pati, rekla je Kuzmič.

Kazala je kako je smatrala sinovu situaciju kao problem, a to je za njega bilo rješenje za depresiju i anksioznost.

Rekla je kako je njezin sin išao u školu samo kako bi kupio drogu. Ukazala je i na to da se neka djeca u depresiji ne ponašaju kao njen sin.

- Neki se ponašaju kao savršeni, ali isto pate i to je strašno.

- Kada sam doznala dijagnozu djeteta bila sam na neki način sretna jer se nešto doznalo. Bila sam naivna jer sam mislila da će on ići kod psihijatra i psihoterapeuta i sve će biti bolje, ali nije tako s mentalnim zdravljem. Kad je god jedan dan bilo bolje, idući dan je bio puno lošiji, naglasila je Kristina.

Dodaje kako je droga bila za njenog sina terapija za depresiju.

- Kada je imao 15, 16, 17 godina svake sam noći ulazila u njegovu sobu i gledala diše li jer sam se bojala da nije živ. Živjela sam u strahu, bila sam izgubljena i shvatila sam da moram sebe popraviti, rekla je.

Naglasila je kako joj je bilo važno da njezin sin zna kako ga ona voli čak i kad se njegova depresija pokaže kao bijes, čak i kada se dere na nju.

- Često je bio grub prema meni i jednom sam pozvala policiju. Odvezli su ga na psihijatriju, rekla je i dodala kako je sve to pretočila u svojoj knjizi.

Kaže kako je morala naučiti da kada se on dere na nju i govori joj ružne stvari, da on ustvari govori mama pomozi mi.

Dodala je i kako su njena druga djeca imala problema zbog brata.