Rat je bjesnio, gotovo trećina države bila je okupirana - no današnji dan 1992. Hrvatskoj je donio veliko veselje.
15. siječnja 1992. Hrvatsku su priznale sve zemlje tadašnje Europske zajednice. Međunarodno priznanje naše zemlje stiglo je u jeku Domovinskog rata.Rat je bjesnio, gotovo trećina države bila je okupirana - no današnji dan 1992. Hrvatskoj je donio veliko veselje. Kao neovisnu i suverenu državu Hrvatsku priznaje svih 12 zemalja članica tadašnje Europske zajednice. A ubrzo su to učinile i druge zemlje.
- Slavimo noćas, a onda zasučimo rukave i na posao u obnovu i izgradnju Hrvatske, poručio je 15. siječnja 1992. tadašnji predsjednik
dr. Franjo Tuđman.
Dnevnik HTV-a 1992.: "Hrvatska međunarodno priznata, na ratištima miran dan..."
Povijesnog dana prisjetila se danas cijela Hrvatska. U Zagrebu, kod kipa prvog hrvatskog predsjednika.
- Prva kravata je vezana na kip Bana Jelačića, a onda i Starčeviću i kralju Tomislavu, tako da zadnja kravata u ovom periodu dolazi na prvog hrvatskog predsjenika, rekao je
Željko Matejčić, zapovjednika Kravat pukovnije.
U Splitu je organizirano tradicionalno primanje za članove konzularnog zbora i predstavnike nacionalnih manjina.
- Željeli smo da hrvatska bude bolje mjesto za život i da bude u nekom budućem vremenu prilika za život, poručio je
Kadro Kulašin, predsjednik Koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina SDŽ-a.
[EMBED:"1501/TVD2-Obljetnica-1501.mp4"]
Da ona to danas i jest, smatra
Miroslav Tuđman.
- Samim time što smo došli među 25% najrazvijenijih zemalja i ispunili standarde kojima se ponašaju i žive te zemlje, istaknuo je.
No neki ističu da je u ovih 28 godina bilo i propusta.
- Nismo se dovoljno razvili. Nije bilo dovoljno ulaganja, nije bilo dovoljno radnih mjesta. Nije bilo dovoljno motivacije da ljudi ostanu u svojoj zemlji i da ju izgrađuju, smatra
Nenad Stazić, saborski zastupnik (SDP).
A kao jedno od najvažnijih diplomatskih postignuća smatra se ulazak u Europsku uniju. U povodu hrvatskog predsjedanja danas su kravata i slavonska nošnja krasile spomenike u Rimu i Bruxellesu.