Od euforije do amputacije - pogubne posljedice korištenja pirotehnike

Unatoč zabranama i mnogim apelima, teške ozljede uzrokovane pirotehnikom iz godine u godinu se ponavljaju, a najčešće su žrtve - djeca. U eksploziji petarde u petak je u središtu Osijeka teško ozlijeđen desetogodišnji dječak, kojem su amputirana dva prsta na ruci.

Policija podsjeća da pirotehniku smiju kupovati isključivo osobe starije od 18 godina i to u ovlaštenim prodavaonicama, dok je mlađima od 14 godina uporaba zabranjena.

Zašto se, unatoč zabranama i upozorenjima, tragedije s pirotehnikom stalno ponavljaju? 

Voditelj Protueksplozijske službe Ravnateljstva policije, Tomislav Vukoja u emisiji "U mreži PrvogW kazao je kako djeca dolaze do pirotehnike putem interneta, ali i preko osoba koje nelegalno prodaju pirotehniku.

- Naše granice su prema EU otvorene i s nekih tržišta EU-a nelegalno dolazi pirotehnika koja je kod nas zabranjena, naglasio je.

Dalibor Divković, dječji kirurg iz Kliničkog bolničkog centra Osijek rekao je kako se u bolnici trenutačno liječe dva dječaka, desetogodišnjak kojem su amputirana dva prsta i četrnaestogodišnjak kojem je amputiran peti prst.

- I jedan i drugi su bez komplikacija, temperature i oporavljaju se.

Vukoja se osvrnuo na statistiku ozljeda i kazao kako je unazad pet godina, prošla bila sa značajnim brojem ozlijeđenih. Bilo je 13 teško ozlijeđenih i 20 lakše ozlijeđenih.

- Za vrijeme korone je bilo zatišje. Bilo je dvoje teško ozlijeđenih i četvero lakše, no 2015. godine je bilo čak 60 ozlijeđenih i te se godine išlo u zabranu petardi F2, nakon toga zabrana petardi F3, ali unatoč tome prošle je godine došlo do porasta ozlijeđenih, istaknuo je.

Kazne za roditelje koji kupe djeci pirotehniku su od 130 do 390 eura, no to ne pomaže.

Psiholog Božidar Nikša Tarabić rekao je kako djeca vole pirotehniku jer "postoji eksplozivni zvuk, ide dim, osjećaju kontrolu dok se pali, ali su nesvjesni posljedica".

Smatra da se time djeca dokazuju vršnjacima, ali to im je, kako kaže, i svojevrsna zabava.

- Kada odrasli ostanu s određenim stupnjem invaliditeta, prvi veliki problem s kojim se susreću je problem sustava - dostupnost usluga, dostupnost zdravstvene skrbi. Oni imaju problem u ostvarivanju svojih prava, ali kada to ostvare mogu poboljšati svoje zadovoljstvo životom na razinu koja je bila i prije nego što je došlo do invaliditeta. Kod djece je to puno kompleksnije. Ona se još uvijek razvijaju, imaju socijalne funkcije koje tek trebaju usvojiti. Kod djece su posljedice puno veće i teže no kod odraslih, pojasnio je Tarabić.

Na pitanje koliko su djeca i adolescenti svjesni svojih posljedica, kazao je da od njih ne možemo očekivati da budu svjesni posljedica.

- Ono što trebamo učiti djecu je emocionalna regulacija i kvalitetna komunikacija s roditeljima kako bi se spriječilo širenje eksplozivnih sredstava, rekao je.

Edukacija u školama

Osječko-baranjska policija, u pratnji studenata kirurgije, ovih je dana posjećivala škole.

- Imamo predavanja koja govore što kirurgija može popraviti i izliječiti, ali eksplozivne ozlijede šake ne možemo popraviti. Kada nema vrška prsta ili čitave šake, tu se ne može rekonstruirati gotovo ništa, naglasio je.

Dodaje kako su razgovarali s djecom iz 7. i 8. razreda koji su već kupili pirotehniku. Mahom su im kupili roditelji ili su je kupili od starijih tinejdžera koji pirotehniku preprodaju.

- Oni vide da navijačke skupine bacaju baklje i petarde i da to prolazi nekažnjeno, tako da se oni poistovjećuju s tim, rekao je.

Ističe kako nema puno ozljeda, ali one koje nastanu su veoma teške s visokim stupnjem invaliditeta, pogotovo šake. Kako kaže, ta djeca su za čitav život obilježena.

Roditelji djeci daju potencijalno smrtonosno sredstvo

Tarabić je naglasio kako često ne radimo razliku između namjera i posljedica, tako da roditelji koji djeci kupuju pirotehniku, oni im, kako kaže, daju trajni invaliditet.

- Kakva god da je motivacija roditelja, oni svojoj djeci potencijalno daju nešto što je čak i smrtonosno. To bi se trebalo riješiti i zakonodavno, rekao je.

Smatra da treba educirati roditelje kako razgovarati s djecom da bi se stvorilo povjerenje i navike komunikacije.

- Roditelji imaju definitivno problem i zato imamo porast djece s anksiozno-depresivnim poteškoćama, ali imamo puno i roditelja koji traže pomoć, istaknuo je Tarabić.