Od najskuplje škole do derutne građevine u 9 godina

Otvorena u jesen 2010. godine, osnovna škola Veli Vrh bila je sve o čemu može sanjati svaki roditelj, i školski ravnatelj. Na površini većoj od 7000 četvornih metara dvorana s teleskopskim tribinama, razni laboratoriji, za svaku učionicu zasebno hlađenje.

Proglašena je najljepšom školom u Hrvatskoj, a arhitektonski tim Randić-Turato kandidiran je i za nagradu "Viktor Kovačić". No, vrlo se brzo pokazalo da zgrada neće izdržati test vremena. Prokišnjavanje, uništenost i dotrajalost novih novcatih materijala, različiti skupi popravci, postala je to priča bez kraja.

Trenutačna ravnateljica Irena Rigo školu vodi svega nekoliko godina, i već je sve to iskusila.

- Bila su neka prokišnjavanja u zgradi koje su uglavnom sanirali od strane izvođača Strabaga, ima još nekakvih oštećenja pukotina, podova, navodno uslijed diletacije, ima još oštećenja u učionicama nekim, kaže.

Tražeći da nam objasne razloge ovolikih problema sa zgradom, tvrtki Strabag poslali smo desetak fotografija oštećenja. Razloge su sveli gotovo isključivo na vandalizam, naknadne intervencije korisnika objekta, te neadekvatno održavanje. Grad Pula, kao osnivač škole, s ovom se procjenom nikako ne slaže. Navode kako su dosad u popravke uložili oko milijun i tristo tisuća kuna.

Iz Strabaga školi predbacuju i da ne vodi Dnevnik održavanja. No, popis poslova održavanja koje grad Pula redovito obavlja na svim školskim objektima gotovo je beskrajan.

Osobe koje su radile na nadzoru gradnje preminule su, a ovlašteni građevinski vještak ne slaže se da su problemi na fotografijama koje smo poslali Strabagu posljedica vandalizma, ili slabog održavanja.

- Investitor koji sagradi zgradu on ne očekuje da će imati troškove sanacije u nekakvom periodu, odnosno predviđenenom roku trajanja zgrade. Predviđeni rok, ne znam koliko je, ali trebao bi biti barem 50 godina, kazao je Suad Kadrić, ovlašteni sudski vještak građevine.

Razlozi problema s gradnjom su, kaže Kadrić, najčešće brzina izvođenja radova, naknadne izmjene projekta, i izbor materijala. Napominje i kako se u nas u gradnji koristi oko 1500 različitih materijala, ali mnogi majstori suvremene materijala nisu naučili na adekvatan način ugrađivati.

Kako će škola Veli Vrh izgledati za narednih nekoliko desetljeća, teško je zaključiti. Po svemu sudeći, u izdržljivosti se baš i neće moći natjecati s još uvijek čestim školskim zgradama iz austrougarskih vremena.