11:12 / 25.03.2021.

Autor: Dobro jutro, Hrvatska

Osobe s invaliditetom ili poteškoćama u razvoju na udaru epidemije

Ilustracija

Ilustracija

Foto: Sanjin Strukic / PIXSELL

Covid pandemija na silu nam je promijenila navike i ugušila naš društveni život: kafići, klubovi i restorani su zatvoreni, a druženja su nam gotovo zabranjena. Sve nas to tišti, a zamislite da ste osoba s invaliditetom ili poteškoćama u razvoju, i da vam je jedini društveni život izvan obitelji u specijaliziranim udrugama, radionicama i igraonicama koje su sad zatvorene, uz sve poteškoće, s kakvom se razinom tjeskobe još dodatno moraju nositi?


Otkad je započela pandemija, u udruzi CeDePe koja djeluje za djecu s teškoćama u razvoju i odrasle osobe s cerebralnom paralizom i ostalim motoričkim teškoćama i nema previše aktivnosti u zadnjih godinu dana – to je ostavilo i neke posljedice, kako na udrugu, tako i na njezine korisnike.

- Cijela ova situacija nas je prisilila da promijenimo način rada, jer u našim uslugama i udruzi imamo preko 120 korisnika, koji svakodnevno dolaze i koriste naše sadržaje. Pandemija nas je iznenadila, jer se nismo nikad našli u toj situaciji. Udruge nemaju veliki broj zaposlenih iz različitih područja, koji bi mogli djelovati u ovako stresnim situacijama. Sami smo morali donijeti neke odluke, za koje nismo ni znali jesu li dobre i potrebne, kazala je Zvjezdana Delić, izvršna direktorica udruge CeDePe za emisiju HTV-a Dobro jutro, Hrvatska. 

Udruga je na početku lockdowna bila potpuno zatvorena, a zatim je postepeno počela s radom – epidemiološke mjere u udruzi su podignute na još višu razinu, jer se tamo radi s osobama koje uz svoj invaliditet imaju i drugih zdravstvenih problema.

- Nitko nas nije znao uputiti niti usmjeriti na što da obratimo pažnju, objašnjava Delić te dodaje kako su zbog neodgovornosti i zaposlenosti roditelji u drugom lockdownu i dalje dovodili djecu – to je dovelo do proboja koronavirusa i među članovima udruge, koji i sami spadaju u rizičnu skupinu.

Ova udruga za djecu ima senzornu integraciju koja se radi individualno, pa je bilo relativno jednostavno provoditi terapije uz pauze za redovito čišćenje prostora. Međutim, aktivnosti poput poludnevnog i dnevnog boravka koje pohađa veći broj ljudi, morale su se svesti na maksimalno pet ljudi dnevno.

Financijski udar

- Cijela 'šuma' problema u kojima su se našli roditelji i sami korisnici, vrlo je teško utjecala na njih. Nema socijalizacije, prijatelja, aktivnosti – bili su totalno zatvoreni u svojoj kućnoj sredini. Pokušali smo ih uključiti i povezati preko online radionica, da ih barem 5 bude u grupi, ističe Delić. Sve to imalo je i direktne posljedice na financijsku stabilnost udruge – sve financije udruga CeDePe idu preko programa i projekata, prijavljenih putem nadležnih lokalnih ili nacionalnih poziva. Međutim, ako nema aktivnosti, nema ni korisnika, pa samim time niti osiguranih sredstava za rad.

Teško je doći do podatka koliko je točno udruga za osobe s invaliditetom i poteškoćama u gradu Zagrebu, te koliko je njihovih korisnika.

- Svi natječaji u Gradu Zagrebu su javni. Ne možemo reći koliko točno ima udruga, ali znamo koliko otprilike ima osoba - 11 posto, odnosno oko 80 000 građana su osobe s invaliditetom. Već 20 godina u Gradu Zagrebu postoji sustav rada, i svi smo se jako trudili da se vodimo načelom 'socijalnog uključivanja'. Cilj je bio sve osobe s invaliditetom izvući iz njihovih domova da uđu u društvo, kaže za Dobro jutro, Hrvatska dr.sc. Marinka Bakula-Anđelić, iz Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom Grada Zagreba.

Dodaje kako su takve osobe nakon integracije u društvo sad u situaciji da je društvo za njih "zatvoreno".

- Tu smo se svi suočili s problemima. Natječaji se provode javno - postoje neke procedure za koje smo unutar zakonskih okvira nastojali da idu u korist i udrugama, jer znamo da one inače ne mogu opstati. Koristili smo druge udruge, poput Crvenog Križa i Dobrog Doma, te pučke kuhinje, kako bismo im pomogli i sa nekim drugim sredstvima, poput dostave hrane, kaže Bakula-Anđelić.

Smanjene aktivnosti

Nakon potresa i covida, u Gradu Zagrebu je jedan dio aktivnosti morao biti obustavljen, ali sredstva za udruga se nisu smanjivala u mjeri u kojoj su možda trebala. No, smanjile su se aktivnosti – poput ljetovanja.

- S obzirom na epidemiološku situaciju, nismo to mogli organizirati. No, ove godine to opet planiramo i nadam se da ćemo moći ostvariti to, ističe Bakula-Anđelić.

Djelatnici udruge Korablja, na početku pandemije su također bili pod stresom zbog neizvjesnosti oko rada udruge. No, onda su se počeli boriti.

 U naše aktivnosti su prvenstveno uključene osobe s intelektualnim teškoćama, te su im socijalizacija, aktivnost i uključenost u lokalnu zajednicu jako važni za očuvanje mentalnog zdravlja. Počeli smo se prilagođavati mjerama – sad imamo mobilne timove, koji posjećuju osobe u obiteljskom domu. Dođemo pa zajedno prošećemo, družimo se na otvorenom. Inače puno surađujemo s volonterima i ljudima iz lokalne zajednice. Nastojimo se povezivati s drugima, ali i povezivati članove međusobno – putem WhatsApp grupe za roditelje, Zoom 'susreta', a kad god je moguće imamo i 'mini' susrete na otvorenom, priča Ljilja Ivanković, edukacijska rehabilitatorica iz udruge Korablja.

Članovi udruge CEDEBE imaju slična iskustva i probleme, s tim da se u njihovom slučaju radi o osobama koje uz lakše intelektualne, imaju i motoričke poteškoće.

- Također smo oformili mobilne timove i angažirali ljude da korisnicima daju podršku u njihovim domovima, uz svu opremu koji smo sami nabavili za naše radnike, kaže Delić.

Korisnicima ovakvih udruga potrebna je svakodnevna asistencija – kako kod kuće, tako i u školi. Pomoćnici u nastavi riješeni su preko EU fondova, no njih je malo i njihov je pristup korisnicima ipak ograničen, s obzirom na pandemiju.

- Ja sam za to da se odmah mijenja odredba o financiranju udruga. Ova je situacija pokazala da su udruge izuzetno važne za korisnike, pogotovo one koji ovise o stručnjacima i asistentima; također je pokazala da procedure nisu dobre, te da je potreban neki brži način pomoći. Mislim da će se zakoni morati mijenjati, barem što se tiče funkcioniranja ovakvih, za osobe s invaliditetom i njihove obitelji, životno važnih udruga, napominje Bakula-Anđelić te dodaje kako je Grad Zagreb u Jelkovcu za osobe već osigurao prostor za Centar neovisnog življenja, kao i opremu, ali mjere i nedostatak stručnih ljudi ih sprječava u korištenju tog prostora.

- To je državni propis, i Grad ne može osigurati asistente – ne postoji način. I to se treba mijenjati, jer je lokalna samouprava ta koja treba osigurati te životne uvjete, kaže Bakula-Anđelić.

Ples između covida i zakona

Ljilja Ivanković dodaje kako se udruge trude poštivati sve uvjete i propise, iako nisu uvijek potpuno jasni i do kraja definirani.

- Primjerice, preporuka je da se obustavi poludnevni boravak, ali u situacijama gdje roditelji ne mogu zbrinuti osobu na drugačiji način, ili ako kod osobe dođe do pogoršanja zbog nepohađanja aktivnosti – a to će se dogoditi kod svih osoba s intelektualnim poteškoćama ako nemaju strukturu, mi u suradnji s roditeljima stalno 'plešemo' s koronom i zakonom, kaže Ivanković, te dodaje kako se neki korisnici boje covida, dok neki prihvaćaju situaciju.

- Rizik je jednako na roditeljima, kao i na nama – tu je uvijek nekakva suradnja. Idemo u dobroj mjeri, uz poštivanje svih uvjeta i jednostavno se borimo. Pojačali smo i prikupljanje sredstava za veći prostor – voljeli bismo i dobiti neki prostor od države ili od grada, da možemo s te strane odahnuti, zaključuje. 

Pogledajte razgovor:

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!