Otac monstrum - što kažu psihijatri

Psihijatri pretpostavljaju da je riječ o ozbiljnim psihičkim poremećajima koji reduciraju ili potpuno isključuju sposobnost osobe da shvati značenje svog postupanja.

Sudski vještaci nisu željeli komentirati konkretan slučaj obiteljskog nasilja na Pagu, gdje je muškarac bacio s prvog kata četvero djece, no s psihijatrijske strane pretpostavljaju da je riječ o ozbiljnim psihičkim poremećajima koji reduciraju ili potpuno isključuju sposobnost osobe da shvati značenje svog postupanja i vlada svojom voljom.

Nadica Buzina: Nedostaju ona dobra stara vremena

- Ovo je slučaj koji je šokirao cijelu državnu javnost. Svi smo posebno osjetljivi kad su žrtve nasilja djeca. Policija i druge službe moraju sve istražiti, a forenzični psihijatri nastupaju nakon toga. Moraju utvrditi ima li počinitelj psihičke teškoće. Zatim moraju utvrditi jesu li te teškoće imale ikakav utjecaj na počinjenje zlodjela i čovjekovu ubrojivost, te jesu li ispunjeni uvjeti za preporuke za sigurnosnu mjeru i psihijatrijski tretman, izjavila je u Dnevniku HTV-a prim. dr. sc. Nadica Buzina sa Zavoda za forenzičnu psihijatriju Kliničke bolnice Vrapče. Na pitanje je li se ovaj slučaj mogao spriječiti odgovorila je kako je teško uprijeti prstom u određene institucije.

- Generalno u Hrvatskoj nedostaje preventivnih programa. Nedostaju ona dobra stara vremena kad smo u školi imali uključene psihologe, kad su socijalni psiholozi bili u sklopu Domova zdravlja i kad se puno više pažnje posvećivalo prevenciji određenog ponašanja, kazala je. "Apsolutno je nemoguće spriječiti počinjenje kaznenih djela, jer je agresija u ljudskoj prirodi. Ali ona može biti usmjerena na pozitivne stvari. Javnost često pomisli da osoba koja počini kazneno djelo boluje od psihoze. Međutim, naše desetogodišnje istraživanje pokazuje kako je među počiniteljima teških kaznenih djela samo 10 posto oboljelih od psihoze, zaključila je. 

Gordana Buljan Flander: Treba reagirati na najmanji znak nasilja

- Izazovi suvremenog života mogu utjecati na višu razinu stresa i frustracije kod ljudi, što se posljedično može preliti i u ekstremnije ili češće eskalacije nasilja. Djeca i mladi uče najviše iz primjera koji im pružamo, a nasilni primjeri su svuda oko nas. Osim na razini društva u cjelini, svatko od nas može djelovati u svom okruženju kao roditelj, član obitelji, nastavnik, stručni suradnik, odgajatelj, kaže ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba Gordana Buljan Flander. Smatra da upiranjem prstom u suvremene tehnologije, medije, naslovnice, računalne igre i slično kao da se pokušavamo amnestirati od odgovornosti za aktivno djelovanje iako je odgovornost na svima nama.

- Kada dođe do nasilja koje počini dijete i mlada osoba, važno je da ju ne etiketiramo kao nasilnika te da osim posljedice za svoje ponašanje, pružimo pomoć i podršku tom djetetu i obitelji. Na taj način osim žrtve, i maloljetni počinitelj nasilja dobije priliku za razvoj u zdravog i kompetentnog člana društva, umjesto punoljetnog počinitelja nasilja. Često kažem da ljudi ne postaju nasilni preko noći. Gdje smo bili kad je počinitelj nasilja nad kojim se čudi cijela nacija imao pet, sedam ili 12 godina? Gdje smo bili kad su se djeca samo malo zezala na satu, pritom povrjeđujući neko drugo dijete, upitala je te poručila: počnimo reagirati na svaki, i najmanji znak nasilja u okolini.

Suzana Kos: Prolongirano opterećenje potencirano opojnim sredstvom

- Može se raditi o afektivno snažnim reakcijama kod disponiranih osoba u situacijama prolongiranog opterećenja, neposredno trigerirano akutno nepovoljnim situacijskim okolnostima, rekla je Hini sudska vještakinja i forenzička psihijatrica iz Klinike za psihijatriju Vrapče Suzana Kos. Dodaje kako u takvim slučajevima akutna intoksikacija nekim opojnim sredstvom ili alkoholom dodatno smanjuje inhibicije i olakšava afektivni proboj, a najčešće je riječ o kombinaciji više elemenata u podlozi takvog reagiranja.

- Takva su djela uvijek tragedija za počinitelja i okolinu, o čemu mediji trebaju voditi računa pri izvještavanju. Kao forenzički psihijatar, mogu reći da se uvijek promatra i vještači konkretan čovjek za konkretno djelo te uopćavanja nisu s psihijatrijske strane opravdana, posebice kad se o tome govori u medijima, rekla je. Istaknula je pritom da je to široka i osjetljiva tema kad o njoj govori psihijatar jer on se uvijek bavi pojedincem.