Ustavni sud ukinuo dijelove Zakona o osobnoj asistenciji, reakcije podijeljene

Ustavni sud jednoglasno je ukinuo dijelove Zakona o osobnoj asistenciji. Dio udruga slavi pobjedu, dio smatra da je to na štetu osoba s invaliditetom. Oporba poziva ministra da podnese ostavku. Koje su posljedice odluke Ustavnog suda? 

O tome su u HRT-ovoj emisiji "Otvoreno" večeras govorile Tanja Žaja, v.d. ravnateljica Uprave za obitelj i socijalnu politiku Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Martina Vlašić Iljkić iz SDP-a, Marica Mirić, predsjednica Zajednice saveza osoba s invaliditetom Hrvatske i Sabina Lončar iz Udruge Sjena.

Sabina Lončar je rekla da je odluka Ustavnog suda potvrda svega na što su upozoravali od samog početka.

- Ključno je to da je Ustavni sud konačno potvrdio ono što smo mi govorili - da se sustavno i teško krše prava naše djece, rekla je Lončar, dodavši da se nada kako će odluka dovesti do velikog iskoraka u poboljšanju prava osoba s invaliditetom u Hrvatskoj.

Istaknula je i osobno iskustvo kao majka 24-godišnje kćeri te roditelj njegovatelj. 

Lončar: Imam status roditelja njegovatelja - robovlasnički list

- Imam status roditelja njegovatelja, mogli bismo reći robovlasnički list, rekla je.

Govoreći o važnosti osobne asistencije, naglasila je da bi to njezinoj kćeri omogućilo dostojanstveniji život. 

- Za moju kćer to znači konačno da ima život, da ne ovisi samo o mojim mogućnostima i onome što joj ja mogu pružiti tijekom dana, pojasnila je.

Dodala je kako roditelji njegovatelji ne mogu neprekidno brinuti o djeci. 

- Mi smo ljudi i ne možemo 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu, 365 dana u godini brinuti se samo za našu djecu, rekla je Lončar.

Naglasila je i pravo osoba s invaliditetom na dostojanstvo i osobni izbor. 

- Moja kći ima pravo izabrati hoće li živjeti sa mnom, hoće li ići spavati u ponoć ili u deset zato što sam ja preumorna da se brinem za nju, zaključila je.

Vršiteljica dužnosti ravnateljice Uprave za obitelj i socijalnu politiku Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Tanja Žaja rekla je da nije neuobičajeno da Ustavni sud ukine zakon ili njegove dijelove.

- Na sreću, to se ne događa često, ali događa se. Svi se sjećamo 2015. godine kada je Ustavni sud ukinuo zakon u cijelosti. To nisu prerijetke situacije, kazala je Žaja.

Istaknula je kako je uloga Ustavnog suda prepoznati odredbe koje nisu u skladu s ustavnim pravima. 

Žaja: Odluka se primjenjuje od petka

- Ustavni sud upravo tome i služi – da prepozna da je u hijerarhiji zakonodavnih propisa došlo do odredbi koje su u suprotnosti s upravnim pravima, pojasnila je.

Govoreći o provedbi odluke, Žaja je rekla da se ona već primjenjuje. 

- Odluka je objavljena u petak, njezin sadržaj je već sada poznat javnosti. Određeni dijelovi članaka koji su proglašeni diskriminatornima su ukinuti i odluka se primjenjuje od petka, rekla je.

- Kod usluge osobne asistencije važno je spomenuti i inkluzivni dodatak. Osobe s invaliditetom više od deset godina čekaju, planiraju i s velikim očekivanjima dočekale donošenje ta dva zakona, koja su u mnogome unaprijedila njihov status.

Prilikom donošenja propisa, već u početnoj fazi u rad su bile uključene udruge civilnog društva, a brojni predstavnici osoba s invaliditetom sudjelovali su u radnim skupinama za oba zakona. Kada je riječ o osobnoj asistenciji, temeljna je zamisao omogućiti samostalno življenje, odnosno da osoba ima osobnog asistenta po navršenju 18. godine, kad osoba može samostalno upravljati uslugom osobne asistencije, u smislu davanja smjernica o svojim potrebama i svakodnevnom životu, kazala je.

O usluzi osobne asistencije govori se još od 1992. godine, a tek je 1998. ušla u nacionalni program, podsjetila je u emisiji Otvoreno Marica Mirić, predsjednica Zajednice saveza osoba s invaliditetom Hrvatske. 

Naglasila je da se s pilot-projektom krenulo 2006. godine, kada su u uslugu bile uključene isključivo odrasle osobe, starije od 18 godina, uz gornju dobnu granicu od 65 godina. 

Pojasnila je da se pritom Hrvatska vodila praksama europskih zemalja koje imaju razvijenu uslugu osobne asistencije.

Mirić: Djeca s teškoćama u razvoju moraju imati osobne asistente, ali na drugačiji način

Prema njezinim riječima, 2015. godine, zahvaljujući potpori Europskog socijalnog fonda, u sustav su uključene i osobe s intelektualnim teškoćama, uključujući one koje imaju roditelja ili skrbnika, odnosno kojima je potpuno ili djelomično oduzeta poslovna sposobnost.

Mirić je podsjetila i da je zakon 2003. donesen na temelju europske prakse, istaknuvši kako je u 17 od 25 zemalja dobna granica za korištenje usluge bila od 18 do 65 godina, ali je u hrvatskom zakonu ta gornja dobna granica u konačnici uklonjena.

Kako je rekla, Europska mreža neovisnog propisala je jasna pravila. Taj dokument, naglasila je, jasno definira tko može biti osobni asistent, tko može pružati uslugu i koje uvjete mora ispunjavati.

Istaknula je da osobni asistent mora pružati uslugu pravno sposobna osoba, odnosno osoba koja može donositi odluke, birati gdje i s kim želi živjeti, odlučivati o rasporedu rada osobnog asistenta te upravljati njegovim vremenom i radom.

Kazala je kako djeca s teškoćama u razvoju moraju imati osobne asistente, ali na drugačiji način nego što je sada posloženo u zakonu.

- Prilikom donošenja zakona u radnoj skupini bili su predstavnici baš svih osoba s invaliditetom bez izuzetka i predstavnici roditelja, odnosno djece s teškoćama u razvoju. Svi su bili tu. Zakon je išao na e-savjetovanje, a dogovoreno je da će se 2006. godine provesti evaluacija toga zakona - kako njegovih financijskih učinaka, tako i brojnih drugih učinaka koji, naravno, u prvom izdanju nekog zakona ne mogu odmah pogoditi pravu mjeru, kazala je.

Mirić je naglasila da je cilj bio pružiti osobnu asistenciju prvenstveno onim osobama uključenima u pilot-projekt i da se tek nakon procjene učinaka zakona ide u njegovu daljnju razradu.

Martina Vlašić Iljkić iz SDP-a rekla je kako pozdravlja sva zalaganja i dugogodišnje borbe udruga osoba s invaliditetom i roditelja djece s poteškoćama.

Naglasila je da odluka Ustavnog suda vraća vjeru u vladavinu prava, Ustav te Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom.

Istaknula je da je riječ o velikoj pobjedi Udruge Sjena, ali i svih drugih građana i osoba s invaliditetom koji su također podnijeli zahtjeve.

Podsjetila je kako su tijekom saborske rasprave 2023. godine upozoravali na probleme te upućivali amandmane, no da prijedlozi oporbe, struke, građana i udruga osoba s invaliditetom nisu prihvaćeni.

Naglasila je kako su svi ti prijedlozi bili ignorirani, a da su pritom građani i osobe s invaliditetom obezvrjeđivani i etiketirani.

Vlašić Iljkić upozorila je da Ministarstvo u startu ignoriralo 570 tadašnjih korisnika koji su imali status roditelja njegovatelja, i istodobno koristili uslugu osobne asistencije.

Pojasnila je da je ta korisnička skupina već u početnoj fazi bila ignorirana i lišena prava koja je godinama ostvarivala.

Vlašić Iljkić: Cijeli sustav vraćen je korak unatrag

Naglasila je kako zakon ne samo da je doveo korisnike u nepovoljniji položaj u odnosu na ranije stanje, nego je, kako je rekla, cijeli sustav vratio korak unatrag.

Istaknula je da su to odmah uočili te se zauzimali za izmjene zakona, a budući da ih nitko nije poslušao, u listopadu 2023. godine, kako je navela, sama je u suradnji sa strukom i udrugama izradila prijedlog izmjena Zakona o osobnoj asistenciji i predala ga Vladi.

Naglasila je da se Vlada na taj prijedlog nije očitovala niti je dala mišljenje.

- Kontinuirano se ignoriraju svi prijedlozi, kazala je.

Na kritike se očitovala Žaja.

- Za početak se moram očitovati na izjave gospođe Vlašić Iljkić vezano uz odbore i sudjelovanje Ministarstva. Ministarstvo uvijek aktivno sudjeluje na svim okruglim stolovima i rado sluša prijedloge, rekla je Žaja, dodavši kako su u konkretnom slučaju bili prisutni i predstavnici Hrvatskog zavoda za socijalni rad, kazala je.

Osvrnula se i na Zakon o osobnoj asistenciji, istaknuvši kako se pritom ne može zanemariti status roditelja njegovatelja, koji je uveden još 2007. godine. 

- Po prvi put smo jedna od rijetkih zemalja u okruženju koja ima takav status, naglasila je.

Pritom je poručila da javnost mora biti svjesna opsega onoga što je sustav socijalne skrbi učinio za osobe s invaliditetom. 

- Voljela bih da javnost u biti zna koliko je sustav socijalne skrbi učinio za osobe s invaliditetom. Posljednjih dvadesetak godina, iz godine u godinu, bilo je puno poboljšanja, rekla je.

Govoreći o statusu roditelja njegovatelja, pojasnila je da ta prava ranije nisu postojala u današnjem obliku.

- Roditelj njegovatelj nekad nije mogao raditi. Roditelj njegovatelj prima plaću kako bi se spriječila institucionalizacija djece. Za to mu ide staž, mirovinsko i zdravstveno osiguranje, istaknula je.

Dodala je i kako su posljednjim izmjenama zakona, prije dvije godine, uvedena dodatna poboljšanja.

- Roditelj njegovatelj sada može i povremeno raditi, kazala je.

- Stalno se rade poboljšanja, prihvaćaju se prijedlozi, sluša se i ide se prema tome da se roditeljima koji skrbe o djeci olakša, naglasila je.

Osvrnula se i na pitanje što slijedi nakon odluke Ustavnog suda i izmjena zakona.

- Dan objave odluke u Narodnim novinama učinio je da zakon u toj formi, s ukinutim dijelovima članaka, stupi na snagu, pojasnila je.

Sabina Lončar je kazala kako korisnici koji "jesu ostvarili pravo na osobnu asistenciju, nisu je ostvarili u dovoljnom opsegu ono što je njima potrebno".

Lončar: Nedovoljna osobna asistencija za osobe s invaliditetom

Pojasnila je situaciju konkretnim primjerom.

- Mi znamo osobu s invaliditetom koja se doslovno mora baciti iz invalidskih kolica na krevet zato što ju nema tko staviti na večer na spavanje. Dakle, nema nikoga. Ta osoba nije dobila dovoljan opseg sati osobne asistencije koji je njoj potreban, za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba. A da ne govorimo nešto dalje, kazala je Lončar.

Lončar je istaknula kako je teško precizno utvrditi koliko je osoba zakinuto i koliko će ih tek biti pogođeno.

- Ja mislim da bi Ministarstvo bi trebalo imati te točne informacije. Ono što smo mi tražili jest da se javno objavljuju upravo ti podaci: Koliko je ljudi na čekanju, na primjer, za inkluzivni dodatak, koliko je ljudi ostvarilo u kojem opsegu uslugu osobne asistencije, koliko je mladih na čekanju za uslugu poludnevnog boravka, rekla je.

Naglasila je kako, iako se govori da usluge postoje, "usluge ne postoje svima, ne postoje jednako".

Cijelu emisiju možete pogledati ovdje: