Pacijenti ugljanske psihijatrijske bolnice predstavom dočarali kako proživljavaju život

Studenti medicine, specijalizanti psihijatrije, liječnici i sestre iz splitskog KBC-a danas su u vrijeme marende uživali u kazalištu. U goste im je stigla glumačka družina Psihijatrijske bolnice Ugljan sa svojom predstavom "U oblacima". Bilo je smijeha, suza, gromoglasnog pljeska i ovacija jer ne viđa se svaki dan tako dojmljivo povezivanje medicine i dramske umjetnosti.

Dirljiv i poučan nastup. U manje od pola sata pacijenti ugljanske psihijatrijske bolnice predstavom su dočarali kako oni doživljavaju svoje bolesti i proživljavaju život dok sanjaju povratak u obitelj.

- Bolest ne mora biti nužno osuđujuća, ona može biti kreativna i ono što je kreativno, što je došlo od pacijenta je iznimno vrijedno. Naravno da tu možemo pričati o boljitku, o resocijalizaciji i o smanjenju stigme, o puno, puno različitih načina, ali ono što mene najviše fascinira je progovaranje o bolesti, o životu i, o nama, kao specijalistima koji se bave duševnim bolesnicima na jedan njihov način, iz njihovog rakursa, iz njihovog kuta, rekao je Vitomir Višić, psihijatar u Psihijatrijskoj bolnici Ugljan.

Dvije godine traje suradnja udruge Teatar od soli s bolnicom. Psihijatrija, pak, oduvijek poseže za umjetnošću u rehabilitaciji i resozijalizaciji.

- Možemo liječit ljude i od najozbiljnijih bolesti i vidjet kako oni praktički mogu sudjelovat i sad praktički vidjet i njihov pogled kroz ovu malu predstavu na svijet oko sebe, rekao je Trpimir Glavina, predstojnik Klinike za psihijatriju KBC-a Split i pročelnik katedre za psihijatriju MEFST-a.

- Izvođačice i izvođači su ujedno autori i autorice teksta i defokusiramo se na samo dijagnozu i bolest i stavljamo fokus na unutarnji svijet osobe, poetiku, fobije, skrivene želje, potencijale, rekla je Ana Dalbello, predsjednica udruge Teatar od soli i dramaturginja predstave.

"U oblacima" je predstava koja zapravo spušta na zemlju. I nije to prva, vjerujemo ni posljednja, predstava neobičnog teatra u kojem glume, režiraju i pišu tekstove sami pacijenti, a kojom su pokazali da i bolest može biti kreativna, poticajna i ohrabrujuća, ne samo za duševne bolesnike.