Pandemija pokazala - bitno je što smo postigli, a ne odjenuli

Već godinama se udaljavamo od formalnih uredskih pravila odijevanja, a pandemija ih je možda zauvijek dokrajčila, piše BBC.

Ako tijekom pandemije niste kupili nikakvu novu odjeću, niste jedini. U Velikoj Britaniji prodaja odjeće pala je čak 25% u 2020. godini, što je najveći godišnji pad u posljednje 23 godine, otkad se vodi evidencija. Slična je slika bila i u SAD-u, gdje su modne tvrtke 2020. godine zabilježile pad dobiti od 90%. Posebno je pogođen modni sektor poslovne odjeće – ljudi su zamijenili urede za svoje domove, sastanke uživo za Zoom, smanjena je potreba za poslovnom odjećom.

No, zahvaljujući cjepivu polako se vraćamo u urede i vrijeme je da ležernu odjeću zamijenimo onom malo prihvatljivijom za poslovni svijet. Ova spoznaja mogla bi biti nepoželjna za ljude zaposlene u sektorima u kojima je formalna odjeća - poput poslovnih odijela, kravata i visokih potpetica češća. Ipak, godinama se udaljavamo od ove vrste uredskih pravila odijevanja, a stručnjaci vjeruju da će pandemija dodatno smanjiti potrebu za takvom odjećom. Kako prelazimo u postpandemijsko doba i njegove nove oblike fleksibilnog rada, tvrtke bi se mogle više usredotočiti na funkcionalnost, a manje brinuti o odjeći u kojoj se zaposlenici pojavljuju.

Potpuno je jasno da je pandemija ubrzala dugogodišnju raspravu o tome je li poslovna odjeća još uvijek relevantna. Samo nekoliko tjedana nakon lockdowna počele su prognoze o budućnosti hlača i sakoa, a do svibnja smo već raspravljali zašto se uredski dress code nikad ne smije vratiti, piše Bryan Lufkin za BBC.

Odijelo (ne) čini čovjeka?

U početku su nas, kaže, neki stručnjaci poticali da se obučemo u poslovnu odjeću za sastanke putem video poziva, jer bi to moglo ojačati naše mentalno zdravlje i povećati osjećaj svrhe i produktivnosti. Ipak, većina nas je prilično brzo odustala od toga i tijekom posljednjih 18 mjeseci nosili smo ono u čemu smo se osjećali najugodnije - zaključak je da smo, bez obzira na to, bili prilično produktivni. To je daleko od stava kako moramo dobro izgledati da bismo dobro odradili posao i ostavili dobar dojam - takva razmišljanja potječu iz viktorijanskog doba, kada su profesionalni, obrazovani i bogati muškarci nosili odjeću od baršuna i krzna, što je odavalo njihov status i utjecaj.

Raissa Bretaña, povjesničarka mode i profesorica povijesti umjetnosti na Tehnološkom institutu za modu u New Yorku, kaže da su od 19. stoljeća do poratnih godina odijela po mjeri bila norma u poslu, ali i u slobodno vrijeme – kako za muškarce, tako i za žene. "Tek u drugoj polovici 20. stoljeća - kada je odjeća postala ležernija i demokratskija – odijela su se počela vezati isključivo za poslovni svijet", kaže Bretaña. Naša opsjednutost poslovnim odijelima dosegnula je vrhunac negdje 1980-ih, kada su se počela povezivati s bogatstvom i moći - kao primjerice u filmu "Wall Street" ili TV seriji "Dinastija".

Tada su i žene sve više počele nositi "muške" hlače i sakoe, jer su na radnim mjestima, u kojima dominiraju muškarci, razmišljale: "ako trebam sjediti u sali za sastanke, moram biti zrcalna slika muškaraca u sobi'", objašnjava Lisa Hayes, izvanredna profesorica i direktorica programa modnog dizajna Sveučilišta Drexel u Philadelphiji u SAD-u.

Ležerni petak i tech kompanije

No, dok su bankari, financijeri i drugi poslovnjaci zaradu ulagali u strogo poslovnu odjeću, već je započeo pokret ka ležernijim pravilima odijevanja. Počelo je davnih 1960-ih s "ležernim petkom" (casual friday) - kad bi zaposlenici nosili traperice i havajske košulje, te idejom da uspjeh ne dolazi u odijelo i kravati. Odijela - koja su nekada simbolizirala profesionalnost - postala su povezana s tradicionalnijim tvrtkama, dok su radnici u tech svijetu redefinirali kako bi izvršni direktor trebao izgledati.

Čak su i u najformalnijim sektorima, poput financija, kodeksi odijevanja donekle ublaženi: 2017. godine Goldman Sachs smanjio je očekivanja za svoje zaposlenike u IT-u zbog "promjenjive prirode radnih mjesta", a istraživanje iz 2019. godine pokazuje da polovica američkih tvrtki dopušta ležeran način odijevanja.

Taj se trend odrazio na industriju uredske odjeće – zarada od prodaje kravata u SAD-u 1995. godine kretala se oko 2 milijarde dolara (1,45 milijarde funti), ali je 2014. potonula na 850 milijuna američkih dolara; između 2015. i 2019. tržište odijela smanjilo se za 8%.

Pandemija je samo ubrzala ove trendove - prodaja ženskih štikli pala je za 45% u 2020. godini, dok je Brooks Brothers, američki lanac muške odjeće koji je opremio gotovo sve američke predsjednike, prošlog ljeta objavio bankrot nakon višegodišnjeg pada u prodaji.

Nekoliko dana u uredu, nekoliko kod kuće

Prodaji u modnoj industriji nakon pandemije vjerojatno neće pomoći ni činjenica da mnoge tvrtke planiraju uvesti hibridan način rada – nekoliko dana u uredu, nekoliko od kuće, te će zaposlenicima trebati manje uredske odjeće.

- Mislim da ljudi idu prema funkcionalnijem pristupu – bitno je što ste postigli, a ne formalna pravila o broju sati u uredu ili kako ste točno odjeveni, kaže Robert Pozen, viši predavač na Tehnološkom institutu Massachusetts.

- Zaposlenici ne žele neki strogi kodeks odijevanja. Prije pandemije nije bilo puno kompanija koje su svakodnevno zahtijevale nošenje kravate i sakoa, sada ih ima još manje, kaže Pozen i dodaje da to može značiti da ćemo poslovnu odjeću možda nositi samo nekoliko dana u tjednu - ali čak i tada ćemo se samo možda trebati "dotjerati" za sastanke izvan tvrtke.

S njim se slaže i Bretaña: "Mislim da će postpandemijske promjene kodeksa odijevanja u uredu uvelike ovisiti o tome koliko će se često očekivati da su radnici prisutni u fizičkom uredskom prostoru", kaže ona. Međutim, dio toga ovisit će i o pojedincu. Pozen misli da će neki ljudi i dalje "htjeti izgledati lijepo", dok Bretaña misli da bi "službenije" odijevanje moglo pomoći ljudima da povuku liniju između posla i kuće.

Iz trenirke u odijelo - i obratno

- Ako se hibridni model rada od kuće nastavi, očekujem povratak formalnosti za osobne sastanke u uredu, jer su ljudi prisiljeni praviti razliku između svojih privatnih i javnih radnih persona, kaže ona.

Naravno, bit će granica koje ljudi neće prijeći. "Ne možete ući u ured u poderanim trenirkama", kaže Hayes.

- Ali neki će ljudi reći i 'Naučio sam se da mi je ugodno, ići ću na posao i odraditi sjajan posao, a ovo je kako se oblačim, dodaje.

Štoviše, ako su tvrtke nešto naučile iz cijele ove situacije, to je da zaposlenici preferiraju fleksibilnost i, općenito, tu će fleksibilnost koristiti da bi bili produktivniji. "Ne želite imati pravila odijevanja samo zbog pravila odijevanja", kaže Pozen. "Pitanje je pomaže li ono u postizanju željenih rezultata?"

Nakon 18 mjeseci rada u trenirkama i ležernoj odjeći, sada sigurno više uviđamo da produktivnost i profesionalnost ne trebaju biti "spakirani u odijelo", i to će saznanje vjerojatno dovesti do uočljivih pomaka prema većoj neformalnosti kad se vratimo u urede, piše BBC.