Pater Barun: Uskrs relativizira naše neuspjehe, pozvani smo živjeti radost

Danas slavimo najveći kršćanski blagdan Uskrs. O njegovu značenju u Studiju 4, razgovarali smo s paterom Tvrtkom Barunom, isusovcem i voditeljem udruge Centar Ignacije.

- Uskrs je trenutak i otajstvo Kristova uskrsnuća, nakon života, smrti, Isus je uskrsnuo i pobijedio smrt te dao nadu spram bilo kojeg našeg beznađa, to je slavlje novog početka, rekao je Tvrtko Barun, isusovac i voditelj udruge Centar Ignacije.

Tijekom 40 dana vjernici su se odricali nečega, ali uglavnom su to bile bazične stvari.

- Korizma je vrijeme pripreme za Uskrs kao najveći kršćanski blagdan. Normalno je da se pripreme vraćaju na bazu, na sve naše temeljne potrebe, gdje se onda i tijelom i duhom i dušom pripremamo kroz molitvu, kroz post, kroz pokoru. Tražimo uređenje svog života, unosimo red gdje postoji nered, kaže Barun.

Kako kaže, nema previše smisla odricati se 40 dana i onda se vratiti nekakvoj mani ili slabost jer je ideja da nam Uskrs pomogne napraviti skok iz smrti u život.

- Uskrs je bit kršćanske vjere. Već je ludo što je Bog postao čovjekom. Još je veća ludost smrt, nešto čega se svi bojimo, Bog pobjeđuje i to, po muci i smrti otkupljuje naše grijehe i pozvani smo živjeti tu nadu. Smrt nije kraj, ima taj nastavak, to je pitanje očeve ljubavi prema sinu, gdje ljubav pobjeđuje sam grijeh, dodaje Barun.

Uskrs je poziv vjere u tu pobjedu smrti i uskrsnuća koja relativizira puno toga.

- Svaki naš neuspjeh, promašaj, grijeh, ranu, nešto s čim nam se teško nositi. Uskrs ipak nadilazi sve to. Možemo naći suosjećanje u Bogu koji pati i Isusu koji je mučen bez ikakvog razloga. Pozvani smo nadići te križeve i živjeti radost Uskrsa, priča Barun.

''U turbulentnim vremenima trebamo pronaći vremena za sebe''

Otkrio je i je li teže biti dobar vjernik ili dobar čovjek:

- Mislim da se to može spojiti i rekao bih da je zahtjevno iz perspektive kršćanstva koje je vrlo zahtjevno i traži od nas neke napore, trud, brigu, suosjećanje, pažnju prema drugima, kao i zdravlje i ljubav prema sebi. Vrijeme za Boga u ovom ritmu života nije lagano naći. Kršćanstvo je zahtjevno u smislu da što mi primamo od Boga, pokušamo dijeliti s drugima, pojašnjava Barun.

Postavlja se pitanje kako u svijetu ratova zadržati vjeru:

- U turbulentnim vremenima prvo trebamo pronaći vremena za sebe, u ritmu života koji je lud. Deset minuta dnevno u tišini ostati, uz sve mobitele, notifikacije i društvene mreže, svi bi bili sretni ljudi. Da uđemo u nutrinu, razmišljamo o drugima. Vrijeme je nešto što smo pozvani posvetiti i odvojiti, da to napravimo bili bismo sretniji ljudi.

Istaknuo je i kako mladi gledaju na vjeru.

- Čini mi se da u Hrvatskoj puno mladih u odnosu na ostale zemlje, koji prakticiraju vjeru. Nadajmo se da i ti ljudi koji će za pet ili deset godina preuzeti neke odgovornosti, da ćemo od njih vidjeti plodove zrelosti, duhovne, vjerske, davanja sebe za druge... i to je nešto čemu se možemo davati, zaključio je Barun.