Porođaj u vrijeme potresa

Jučerašnje prizore ispred bolnice u Petrovoj - dugo ćemo pamtiti. Majke s novorođenčadi, žene u trudovima - morale su napustiti zgradu i izaći na hladnoću. Rodilje su brzo premještane u automobile, dok su mame s tek rođenim bebama stajale ispred bolnice. Uz to - dok su Zagreb pogađali potresi - dvije su žene rađale.

Magdalena i Tesa na svijet su stigle dok je potres razarao Klinku za ženske bolesti i porode. U iščekivanju pripreme improvizirane rađaonice na Odjelu onkološke ginekologije, rodilje su s primaljama u automobilu vježbanjem disanja odgađale porođaj.

- Burno je bilo, burno je bilo i baš svima kažem da sam se zapravo više bojala tog potresa nego samog poroda. Baš nas je iznenadila cijela ta situacija i zatekla. Rodila se Tesa, teška 3310 grama i dugačka 49 centimetara, rekla je mama Dijana Kos.

Iako nije bio dežuran, ginekolog Gordan Zlopaša, baš kao i brojni djelatnici, jurili su pomoći kolegama u Petrovoj.

-  Moram priznati da, ako zanemarimo sav taj užas i te žene i njihov strah, osjećam zaista jedan veliki ponos što sam bio dio i da jesam dio tih ljudi koji su se zatekli tamo bez ikakvog poziva, govori Gordan Zlopaša dr. med., Klinika za ženske bolesti i porode, KBC Zagreb.

Prizori su to koje, kaže, nikada neće zaboraviti. Portirova kućica poslužila im je kao intenzivni odjel.

- Naši mali palčići, djeca koja su se rodila prije vremena i s kojom u taj tren nismo imali gdje, zbrinuli smo ih na jedino sigurno mjesto, a to je bila kućica portira. Dakle jedan prostor od metar puta metar gdje su naše požrtvovne sestre i naši pedijatri brinuli o njima sve vrijeme dok se nije osigurao transport u Dubravu, naglašava Zlopaša.

Palčići su na sigurnom, a popis onih kojima žele reći hvala - dug je, od djelatnika civilne zaštite do navijača Dinama.

- Najviše hvala našem osoblju i tim sestrama koje su bez razmišljanja trčale u stari dio zgrade koji je još uvijek bio nesiguran da bismo evakuirali onu najnužniju opremu, djecu a isto tako i ono što nam je bilo potrebno za rađaonicu, istaknuo je Zlopaša.

Uspjeli su - unatoč rušenju, novi život se rađa.

- Ono što se jučer odvijalo u dvorištu naše Petrove bolnice je doista jedna epska priča o ljudskosti, nesebičnosti i hrabrosti, zaključio je doktor Zlopaša.