09:40 / 23.03.2022.

Autor: Leo Škrinjarić/HRT/I.B.

Praznu kuću stavio u oglas kako bi pružio smještaj ukrajinskoj obitelji

Obitelj iz Ukrajine

Obitelj iz Ukrajine

Foto: HTV / HRT

Olena, Vira, Valentyna i Anna iza sebe su ostavile dom, prijatelje i obitelj te su iz Harkiva prošli tjedan preko Mađarske stigle u Hrvatsku, u virovitičko prigradsko naselje Sveti Đurađ. Život u gradu više nije bio siguran pa je Olena pronašla siguran smještaj kod Nenada Mesarića koji je, vidjevši situaciju u Ukrajini, svoju praznu kuću stavio u oglas kako bi pružio smještaj jednoj ukrajinskoj obitelji.

Olena je u Harkivu radila kao grafički dizajner, a u stanu je živjela je s devetnaestogodišnjom kćeri Virom. Nakon ruske aneksije Krima trpjela je obiteljsko nasilje zbog svoje Ukrajinske nacionalne pripadnosti od strane supruga Rusa te se rastala 2015. godine. Miran život kratko je trajao. Kao i većina stanovnika vjerovala je da Putin blefira, no u rano jutro počeo je rat.

- Oko pet sati ujutro 24. veljače, nisam vjerovala kakvi se to zvukovi čuju oko nas, meni je to izgledalo kao neki ratni film, veliko pucanje. Nakon toga mi je pisala kuma koja živi u Novoj Kahovki kod Hersona s juga Ukrajine da izgleda kako pucaju kod nas, prisjeća se Olena Kurilo.

Gradom je bjesnio rat, uz česte prelete aviona i svakodnevna raketiranja. Život je uz to postao težak zbog nestanka namirnica u trgovinama, ali je gajila nadu kako će sve prestati za koji dan. No postajalo je sve gore pa je putem Internet portala "Shelter for UA" pronašla ponuđenu kuću u virovitičkom prigradskom naselju Sveti Đurađ te je s majkom, kćerkom i njezinom prijateljicom iz Mariupolja krenula na put u Hrvatsku koju je nekoć turistički često posjećivala.

- Put je bio težak, dva dana i dvije noći, nismo spavali dvije noći i bili smo jako umorni kad smo došli. Sjeli smo u Harkov na prvi evakuacijski vlak 8. ožujka do Lavova, kaže Olena.

- Ona se pobrinula za onaj dio kroz Ukrajinu da prođe i onda je preko Caritasa i još nekih dobrovoljaca našla saborske zastupnike koji su ih dovezli do Varaždina. Putem su me kontaktirali da su u Budimpešti i za dva sata u Varaždinu pa sam ih na Goričanu sačekao. Sve je bilo dosta dobro tempirano, pozvali su me i kada se papirologija riješila stavio sam ih u auto i dovezli smo ih ovdje, priča Nenad Mesarić.

- Kuća i ljudi su dobri, priroda je slična ukrajinskoj svi se brinu o nama. Donijeli su nam puno hrane, ali ja željno očekujem povratak u Harkov, kaže Valentina Vidmič, umirovljenica iz Harkiva.

Ponijeli su kažu samo nužne stvari i kućne ljubimce - dva ukrasna kućna štakora, no kako su Vira i Ana studentice na trećoj godini Fakulteta za grafički dizajn i medije u Harkovu nedostaje im brzi Internet te laptop ili stolno računalo.

- Prvog travnja će možda početi nastava na daljinu, no nismo sigurni jer nemamo kompjuter i programe koje trebamo i ne znam kako možemo studirati. Samo čekamo taj prvi travnja, kaže studentica u Harkivu iz Mariupolja Anna Škurina, studentica u Harkivu iz Mariupolja.

- Želim se vratiti u Harkiv te opet studirati i raditi. Grad mi jako nedostaje, rekla je Vira Kurilo, studentica u Harkivu.

Na području Virovitičko-podravske županije u privatnom i organiziranom smještaju zbrinuto je 52-oje djece i žena iz Ukrajine, a sljedećega tjedna očekuju dolazak još izbjeglica.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!