Plenković za HRT o globalnim krizama: Potreba za pravim mirom

Nakon što je održao govor pred Općom skupštinom UN-a premijer Andrej Plenković dao je intervju za HRT. Komentirao je globalne krize, ističući opasnost od rata te potrebu za pravednim mirom u svijetu suočenom s mnogim sukobima.

U središnjem Dnevniku HTV-a s premijerom Andrejom Plenkovićem razgovarala je novinarka Branka Slavica.

O svjetskim krizama

● S pozornice Opće skupštine UN-a, među ostalim, poručili ste kako je svijet suočen s krizama bez presedana. Bez namjere da zvučim alarmistički, kolika je opasnost od regionalnih, ali i globalnog rata? 

- U govoru koji sam upravo držao pred Općom skupštinom UN-a poslali smo poruku upozorenja sa ovako puno velikih kompleksnih kriznih žarišta. Ruska agresija na Ukrajinu u punom jeku, u trećoj godini eskalacije sukoba. Nakon onog terorističkog napada Hamasa na Izrael, sad prije skoro godinu dana, koju kao što vidimo je proširena, bila i na teritoriji Libanona, dakle sukob Izraela i Hezbolaha, na Zapadnu obalu, na Jemen, na ove situacije koje su se događale u Iranu. Dakle izrazito zabrinjavajuća situacija na Bliskom istoku. Istodobno u Africi, možda malo manje u fokusu u Hrvatskoj, ali i u Sudanu također traje veliki sukob i to su samo ta tri ključna žarišta koja u ovom trenutku utječu na pitanje globalne sigurnosti. Poruka koju smo poslali danas je da Opća skupština UN-a ne može biti samo mjesto gdje ćemo mi svi na neki način željeti da se mir dogodi, nego da se cijelo jačanje multilateralnog poredka, poštivanje međunarodnog prava i mehanizmi pritiska na pojedine zemlje dovedu do prije svega primirja, pa onda i mira, ali ne bilo kakvog nego pravednog mira, rekao je Plenković.

O sukobu na Bliskom istoku

● Premijeru, čuli smo i govor izraelskog premijera Netanyahua, a on očito odbacuje američko-francuski plan o 21-dnevnom prekidu sukoba, ne odustaje od vojne pobjede nad Hamasom pa i Hezbolahom. Je li to realna opcija, je li to rješenje sukoba na Bliskom Istoku?

- S obzirom na opasnost koja Izraelu prijetila sve ove godine od Hezbolaha, koji se godinama zaista naoružavao i infiltrirao među civilno stanovništvo diljem Libanona, osobito na jugu Libanona, ova situacija gdje je Hezbolah reagirao kao znak solidarnosti s Hamasom svojim napadima na područje Izraela, on sada koristi kako bi nastojao ga maksimalno oslabiti kao što je napravio prema Hamasu. Međutim, s druge strane, moram voditi računa o neželjenim civilnim žrtvama koje se događaju, i u Gazi ih je bilo, i to deseci tisuća, nažalost, a i ovih koje se događaju u Libanonu. Zato je ovaj cijeli napor glavnih aktera u međunarodnoj zajednici, kojeg i mi podržavamo, da se ta situacija smiri. Međutim, Izrael je u poziciji koja više liči na poziciju opstanka, pa onda tako i reagira. 

● Četrdeset tisuća žrtava palestinskih, među njima brojni civili, žene, djeca. Moram vas pitati sada kada stojimo ovdje ispred sjedišta UN-a, zašto je Hrvatska ostala suzdržana kada je Opća skupština glasovala o primanju Palestine u članstvo UN-a?

- Što se tiče naše pozicije, to su bile situacije o kojima smo govorili nekoliko puta. Mi smo snažno osuđivali napade Hamasa. Sve ove inicijative za unilateralnim priznanjem Palestine, koje vidim da su prisutne u nekim zemljama Europske unije, čak i u nekim političkim raspravama u Hrvatskoj, nisu promijenile ništa. Dakle, politika koju hrvatska Vlada kontinuirano provodi, ne samo naša nego sve Vlade do sada, zagovara politiku o dvije države koja će biti jedna drugu priznati, međunarodna zajednica i priznati, ali da se do tog rješenja dođe kroz jedan politički proces i dogovor. Mi nismo vidjeli koga bi se u ovom trenutku priznalo. Pogledajte situaciju u Gazi, Hamas je praktički eliminiran, s druge strane Fatah i politička vlast na Zapadnoj obali uopće ne kontrolira područje. Tako da ta situacija zahtijeva puno više mudrosti i opreznosti i nastojanja da se dođe do zajedničkih rješenja. To je ono što mi zagovaramo i mislim da smo tu itekako razumnu poziciju zauzeli.

O ruskoj agresiji na Ukrajinu

● Ukrajinski predsjednik Zelenski u diplomatskoj je ofenzivi ovdje s SAD-u, jučer u Bijeloj kući, danas s bivšim predsjednikom Trumpom. Koliko je realna, po vašoj procjeni, strategija Ukrajine i nepristanak na ustupak, a znamo da svi sukobi završavaju na kraju pregovorima, pa i ustupcima?

- Naravno da će svaki sukob, a nažalost i ova ruska agresija na Ukrajinu, završiti sa određenim mirovnim dogovorom. Međutim, mi se moramo zapitati s aspekta Ukrajine, ali i svih nas koji smo privrženi poštivanju međunarodnog prava, što bi bila poanta da on kaže: 'Dobro, evo okupirali su prije 10 godina, kada on nije bio predsjednik, dvije velike regije, dakle Luhansk i Donetsk, nelegalno anektirali Krim. Sad je prošlo deset godina, sad ćemo još dvije regije pustiti, imati stotine tisuća mrtvih, razorenu infrastrukturu, gradove', da bi onda rekli: +Eto u redu, pa neka Rusija to uzme.' To nije opcija, zato sam i rekao pravedan mir. Ono što međunarodna zajednica radi prema Ukrajini nije radila prema Hrvatskoj, dakle, ne samo da smo imali, recimo, embargo na oružje u vrijeme Domovinskog rata, sada imate najveću vojnu pomoć nekoj zemlji u ovakvim situacijama, ako stavimo sa strane odnos, recimo, SAD-a i Izraela. I oni su herojski branili svoj teritorij, ono što žele, žele pomoć međunarodne zajednice, žele pomoć Zapada i u ekonomskom i financijskom funkcioniranju, naravno i u pomoći da obrane svoju zemlju. Jer ako se pristane da sila i snažniji krši pravo i onda to ostane, onda međunarodni poredak i sve ovo što mi govorimo ovdje gubi svoj smisao. Onda ćemo u bilo kojoj sličnoj situaciji očekivati da netko tko je snažan na uštrb slabijega ponovno krši međunarodno pravo i ostvaruje svoje teritorijalne pretenzije, ekonomske ili neke druge interese.

O predsjedničkim izborima u SAD-u

● Budućnost Ukrajine, pa i ne samo Ukrajine, ovisi dobrim dijelom o predsjedničkim izborima u SAD-u, 5. studenog. Što za Hrvatsku znači tko će biti eventualni pobjednik, bude li to Kamala Harris ili Donald Trump? Hoće li to utjecati i na našu budućnost?

- Ovo su važni izbori u izrazito polariziranoj atmosferi. Ja sam sada nakon duljeg vremena boravio 5-6 dana u SAD-u i pratim tu raspravu. Razgovaram s puno sugovornika, vidim koliko su stajališta podijeljena. Hrvatska je do sada uvijek znala načine da surađuje i s republikanskom i s demokratskom administracijom. Bez obzira tko je predsjednik u pojedinim od ovih faza našeg međunarodnog priznanja bio na vlasti i imao povjerenje. Mi, kao i svi drugi, naravno, ćemo poštovati volju američkog naroda. Ti izbori su vrlo kompleksni po jednom vrlo, možemo reći, starom sustavu, koji nužno ne reflektira i demografske, a i možemo reći neke demokratske standarde današnjega vremena.

● Nemate favorita?

- Ono što bih ja želio u svakom slučaju je da ovi izbori osnaže američku demokraciju. Svi smo, prateći ono što se zbilo prije nešto manje od četiri godine, ostali dojma da je američka demokracija oslabljena, da je vladavina prava oslabljena, da je sigurnost ključnih američkih institucija poput Kongresa bila oslabljena. Takav scenarij ne želimo. Želimo da oni vode svoju kampanju, da u toj kampanji predstave svoje ideje, da američki narod odluči tko će biti taj koji će u buduće četiri godine voditi najveću svjetsku silu.

● Niste mi odgovorili o favoritu.

- Nije slučajno.

O susretima s hrvatskim iseljenicima

● Razgovor i susreti s hrvatskim iseljeništvom važan su dio ovog vašeg posjeta SAD-u. Ukratko, kakvi su odnosi između domovinske i iseljene Hrvatske?

- Moj dojam, i ovdje u ponedjeljak kad smo imali jedan sastanak s brojnim hrvatskim poslovnim ljudima, večeras ćemo imati veliki susret s cijelom hrvatskom zajednicom ovdje u New Yorku, ovi sjajni susreti u Kaliforniji su za mene inspirativni. Prvo, ljudi su itekako angažirani, prate situaciju zainteresirano. Drago im je da smo pokazali poštovanje, došli na Zapadnu obalu, što u načelu, nažalost, ne činimo onoliko često koliko bi broj Hrvata koji, primjerice, žive u Kaliforniji, ali i u drugim državama diljem Amerike, trebali činiti. I spremni su pomagati, spremni su ulagati u Hrvatsku, neki od njih su spremni se i vratiti, mnogi od njih šalju svoje mlade u programe koje hrvatska država, osobito Ured za Hrvate i Izvor Hrvatska organizira, Croatikcm, gdje naše četvrta, peta, šesta generacija dolaze učiti hrvatski na naša sveučilišta. I vidim da nam je zaista ta sintagma o jedinstvu domovinske i iseljene Hrvatske prisutna ovdje. Naravno da nekad nailaze i na neke prepreke, mahom administrativnog karaktera, ali rekao bih da je opći dojam koji sam ja stekao u zaista otvorenim razgovorima ovdje, prije svega pozitivan.