Priča Pere Eranovića, čovjeka koji izgovara imena poginulih u Oluji

Glumac, glazbenik, otac troje djece, tko je čovjek čiji glas već dugi niz godina slušamo dok izgovara imena poginulih u Oluji. Pere Eranović bez oca, hrvatskog branitelja, ostao je u trećoj godini života, 1992. Obilježilo ga je to, ali na pozitivan način.

Drvored u Kaštel Starom jedna je od najvažnijih točaka u životu Pere Eranovića.

- To je jedna od tri slike koje su mi baš ucijepljene u sjećanje koje se tiču mog tate. I sjećam se baš da je jednom prilikom kad je došao s ratišta, i ta odora tako je spremljena u moje nosnice, u moje sjećanje, baš smo prolazili ovdje, kroz ovaj drvored, i znam da me nosio i skidao sam mu beretku s glave, i on ju je neprestano bacao sa sebe, mislim, mene je to zabavljalo, i on bi je vraćao, ja bih je skidao, pa bih je bacao, onda bi je on grabio u zraku, i evo, to je baš slika koja je intenzivno nekako spremljena u moje sjećanje, rekao je Eranović.

Prisjeća se tako Pere i oca i prvih koraka. Najljepše uspomene ništa ne može izbrisati.

- Herbari mog sjećanja koji je vrlo, vrlo intenzivan, i to su Kaštela, to je Kaštel Stari, tu sam vezan, i moji počeci, moje djetinjstvo su baš intenzivno nekako vezani za ovo mjesto tu. Djetinjstvo naravno da je bilo sretno. Majka se tu svojski potrudila da nas nekako zaštiti, da nas dezintegrira iz zapravo svega onoga što je ta tragedija donijela sa sobom, i zapravo upravo je ona bila taj ključan faktor koji se potrudila da, evo, u samu božju milost tu tragediju pretvori u blagoslov naših života, kazao je. 

Koliko ga je takav početak života obilježio.

- Novi život, mama je s nama, s nas dvojicom zapravo, brat moj, mlađi i ja, smo došli u Split tamo 1995. godine i tamo smo nastavili svoju vrtićku, izobrazbu, osnovna škola, srednja škola, fakultet. Tako da sam dijete i Trogira, ja sam rođen u Trogiru, dijete Trogira, Kaštela, ali i Splita, smatra Eranović. 

Drugo mjesto susreta s ocem brdo je Malačka iznad Kaštela - spomen područje posvećeno kaštelanskim poginulim braniteljima. Njegov otac zajedno sa svojim suborcima. Peri ovo mjesto predstavlja točku susreta, podsjeća ga na žrtvu dugu i tešku stoljećima.

- Ovo je zapravo memento, spomenik svemu onome što je odredilo moj život danas. Kakav on zaista jest, jer da taj križ koji je poslije, evo, postao moj blagoslov, da se nije dogodio, pitanje bi li uopće danas bio Pero Eranović kakav ja jesam. I ta životna priča me zapravo i na neki način odgojila i zapravo me podučila na jedan, da vrednujem život na jedan ispravan način. Dakle, da ne trivijaliziram stvari, da s ovim što danas uživam, cvrčke koje čujemo i lahor koji nas ovdje malo hladi, da se ništa ne podrazumijeva. Dakle, evo, to je ta ljepota života koju želim njegovati sa svom djecom, izjavio je Eranović.

Pere je danas stariji od svog oca

Danas je Pere stariji od svojega oca. S knedlom u grlu i suzom u oku prisjeća se dana kada je sam navršio 28 godina - koliko je imao njegov otac kada ih je napustio. 

- Nikad neću zaboraviti taj trenutak. Doma uvijek gledam sliku njegovu, s profila, fotografiju gdje on ima beretku na glavi, u odori je. I uvijek mi je bio nekako, distanciran sam, ja sam dijete, to je neki, to je moj tata, odrasli tip. I onda kada sam prešao tih 28 godina, pogledam ga jedno popodne i primijetim dječaka koji je malo, samo malo zabradatio. I zapravo evo i sad što više gledam, i moja djeca su tu i sve što ga više gledam, nekako baš vidim, to je dječarac ostao. A ja sam otišao negdje, kazao je.

Danas gradi glumačku karijeru

HNK Split danas je, uz obitelj, suprugu i troje djece, gotovo najvažnije mjesto u Perinom životu. Glumu je na Umjetničkoj akademiji u Splitu upisao 2009., diplomirao je 2014. i to monodramom Priče iz Vukovara za koju je dobio i nagrade. Već je kao student dobio prve uloge u splitskom HNK gdje je u stalnom angažmanu od 2015.

- Mogu reći da sam sretan i blagoslovljen čovjek i radim posao koji volim. Zapravo ne radim, kako se kaže, kada se baviš onim što voliš, onda nećeš dana raditi. Zaista je taj moj kreativni rezon, kroz njega pokušavam reći neko svoje hvala ne samo svom tati, nego i svim tim čestitim hrvatskim vitezovima koji su nesebično založili i svoje hobije, i svoje karijere, i glumačke, i glazbene, i svake druge, da bi mi danas mogli baštiniti slobodu, smatra Eranović.

A s kakvim osjećajima se suočava dok izgovara imena poginulih u Oluji?

- To nisu samo slova na papiru, to su sve do kraja nedovršene, odnosno i jesu na neki način dovršene, ali priče koje su imale potencijal, tko zna što još donijeti, ali postale su umiruće sjeme za nekakav novi plod. I zapravo ja kad izgovaram svako to ime, zaista, baš iz dubine srca iskreno kažem da to govorim s punim uvjerenjem, izgovaram u svakom tom imenu izgovaram težinu cijele jedne obitelji koaj je ostala u mladosti, rekao je.

Najviše zahvalan majčinoj podršci

Uz glumu, Pere je bio aktivan i u Hrvatskom nadzemlju, organizaciji mladih vjernika koji na zabavan način progovaraju o Bogu, vjeri i svemu što ih zanima ili muči. I glazbenik je, sa svojim bendom Croatica promiče domoljublje i vjeru. Jednom riječju, svestrani umjetnik koji se, ističe, dosta tražio dok se nje, uz majčinu pomoć pronašao.

- Ona je uvijek brižni skrbnik nada mnom, osluškujući moj timbar dječji uvijek pazila da jednostavno me pravilno podrži u mojim nastojanjima i htijenjima, što sam mislio da su sportovi, ipak smo zaključili smo da je moj kreativni rezor i ono što treba njegovati Bogu hvala na blagoslovu da sam imao majku koja je znala to prepoznati, koja je znala to ispravno vrednovati ne zanoseći se onim računicama u budućnosti hoće li moći i kako će moći. Vidi se da mogu i hvala Bogu na tome, poručio je Eranović.

Prije ovog snimanja, djecu je odveo u vrtić, ni kavu nije stigao popiti, žali se sa smješkom opraštajući se od nas odlazeći u svoje kazalište na probe za još jednu predstavu. a onda u Knin - na Oluju.