Prof. dr. Stjepko Pleština: Sve zloćudne bolesti u porastu su

Prema procjeni stručnjaka, trenutačno je u Hrvatskoj oko 170 tisuća onkoloških bolesnika. Godišnje od tih bolesti u Hrvatskoj oboli 25 000 ljudi, u 2020. godini od svih je novotvorina umrlo 13 508 ljudi - 37 dnevno. U Europi gotovo u milijun slučajeva karcinom nije dijagnosticiran zbog pandemije izazvane koronavirusom. Neki od početka pandemije odgađaju preglede zbog straha od zaraze. O tome kakvo je stanje i što nas očekuje, u Studiju 4 Ruža Ištuk razgovarala je s prof. dr. Stjepkom Pleštinom, predstojnikom Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb.

- Onkologija je od početka prepoznata kao prioritetna djelatnost, koja ne smije stati ni u uvjetima pandemije. Bolesnici koji imaju dijagnosticiranu zloćudnu bolest, nesmetano se tretiraju. U onkološkoj zajednici bojimo se činjenice da ćemo posljedično COVID-u u nadolazećem razdoblju imati bolesnike koji će se otkrivati u kasnoj fazi bolesti pa će konačni ishodi liječenja biti lošiji, rekao je prof. dr. Stjepko Pleština. 

Na pitanje koliko se posto takvih bolesnika očekuje, kazao je da "ne bi baratao tim postocima", ali, kaže, prognoze su kalkulativne - od katastrofičnih brojki do optimističnijih procjena, a za točnu informaciju o tome što je posljedica COVID-a, potrebno je vrijeme.

-  Činjenica jest da već sada u pojedinom periodu možemo detektirati manji broj bolesnika. Vidjeli smo da u vrijeme lockdowna od 3. do 6. mjeseca 2020. u usporedbi s 2019. manje je dijagnosticirano bolesnica s rakom dojke nego što se očekivalo, ali na godišnjoj razini brojke nisu bitno drugačije. KBC Zagreb imao je 14% više bolesnika sa zloćudnim bolestima nego prije COVID-a, ali to nije relevantno jer je došlo do prelijevanja pacijenata iz ustanove u ustanovu, rekao je. 

Podsjetio je da Registar za rak, koji je, kaže, epidemiološki registar, s dvije godine zadrške objavljuje podatke.

Dio bolesnika nije imao pristup zdravstvenoj skrbi ili je nije zatražio zbog straha od COVID-a

- Još nemamo aktualne podatke ni za prvu godinu pandemije, rekao je. Potvrdio je da će uskoro biti objavljeni podaci za 2019. Izrazio je bojazan da dio bolesnika nije imao pristup zdravstvenoj skrbi na vrijeme ili je sami nisu ni tražili, bojeći se COVID-a. Moglo bi se dogoditi da doista dođe do pomaka u stadiju otkrivanja bolesti. 

- S druge strane, nisu svi tumori jednaki, različita je kinetika tumorskog rasta. Ne može se uspoređivati npr. rak bronha s rakom prostate gdje nekoliko mjeseci odgode neće imati utjecaja, dok kod raka pluća hoće, rekao je prof. dr. Pleština.  

Ponovio je da bolesnici s dijagnosticiranom zloćudnom bolešću jesu manje-više nesmetano nastavili liječenje, no kazao je da je onkologija multidisciplinarna struka. 

- Ovisimo o puno dijagnostičkih djelatnosti, o kirurškoj djelatnosti pa se stoga može dogoditi da nam bolesnici nisu ušli u aktivno liječenje, rekao je. 

Važnost preventivnih programa - ljudi misle da preventivni program nije u njihovu interesu

Kad je riječ o zastoju preventivnih programa tijekom pandemije, najviše se boji za kolonorektalni karcinom, gdje je, kaže ionako bio bijedan odziv ciljanog pučanstva, ispod 20%, a sada je još manji.  Na pitanje kako je moguće da do ljudi ne dopire važnost prevencije, kazao je da postaje pomalo depresivan. 

- Ja samo uvijek za edukaciju, edukaciju i edukaciju - prije negoli za penalizaciju - ali sad pomalo postajem depresivan. Gledajući ovo s COVID-om, bojim se da do nekih ušiju ne dolazi, što god mi pričali. Ljudi misle da preventivni program nije u njihovom interesu, nego valjda u interesu ministra zdravstva, HZZO-a ili liječnika. Ne shvaćaju da je rizik obolijevanja od zloćudne bolesti mnogo, mnogo veći nego dobitak na lutriji, poručio je.  

Rekao je kako ne zna na koji bi više način doprli do ljudi. 

- Možda uz pomoć medija, na čemu smo zahvalni jer, što god mi pričali, ljudi se ne odazivaju kako treba, a to je u njihovom interesu, ponovio je predstojnik Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb.  

Sve zloćudne bolesti u porastu su, ali je na istoku i jugu Europe smrtnost neprimjerena u odnosu na pojavnost

Predstojnik Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb složio se s time da je odziv žena na preventivne preglede znatno smanjio smrtnost od raka dojke. Naglasio je da ipak valja razlikovati napredak u liječenju koji je doveo do promjene u perspektivi pojedinca u odnosu na ono što onkolozi viđaju na epidemiološkoj razini. 

- Budimo svjesni da je sve veći broj novooboljelih pa onda, nažalost, posljedično tome i usprkos napretku u liječenju, bilježimo i veći broj umrlih od te bolesti, rekao je.

Ponovio je da se o raku dojke najviše govori i najprije se o njemu počelo govoriti pa su žene s tom bolešću možda privilegirane u odnosu na one oboljele od drugih zloćudnih bolesti.

- Zbirno, sve zloćudne bolesti jesu u porastu. Ono što nas brine, to je da je poznato da sjever i zapad Europe ima veću pojavnost, a ipak na istoku i jugu imamo neprimjerenu smrtnost u odnosu na pojavnost koja je čak manja ili je na razini prosjeka Europske unije, kazao je prof. dr. Pleština.

Odgovorio je na pitanje zašto muškarac koji je od karcinoma obolio u Hrvatskoj, ima veće šanse za smrt od onoga koji se liječi npr. u Nizozemskoj.

- Nažalost zato jer se bolest otkrila u kasnijoj fazi. Ničega nema u Nizozemskog što mi u Hrvatskoj nemamo kad govorimo o metastatskoj bolesti. Ali prognoza bolesnika s metastatskom bolesti je neusporedivo lošija nego kod onoga kome se bolest otkrije u ranoj fazi. Ako je bolest otkrivena u I. fazi, onda je preživljenje na razini pet godina iznad 90%, rekao je. Ako to učinimo u metastatskoj fazi, onda je nažalost, preživljenje na razini oko 10%, dodao je. 

Nepopularna penalizacija zbog neodazivanja na preventivne programe 

Na pitanje u kojem bi smjeru trebala ići penalizacija koju je spomenuo, kazao je da njegov odgovor neće biti popularan.

- U nekim bogatim, visokosocijalnim državama, ako se dva puta iz opravdanog razloga ne odazovete na program screeninga, a ne daj Bog, razbolite se od te bolesti, osiguravatelj vam liječenje neće platiti, rekao je.

Dodao je da takva penalizacija nigdje u svijetu nije popularna i da je Hrvatska daleko od toga da je uvede.

- Dok god je vama lakše doći u sveučilišnu bolnicu nulte kategorije nego do svog liječnika obiteljske medicine, sustav ne može funkcionirati, komentirao je preopterećenost hitnog prijma radi dobivanja raznih nalaza.   

Uloga primarne zdravstvene zaštite

- Primarna zdravstvena zaštita morala bi se pojačati i kadrovski i po potencijalima jer ona je nositelj zdravstvenog sustava. Otprilike 90% kazuistike moralo bi se moći riješiti na razini primarne zdravstvene zaštite, rekao je prof. dr. Pleština. 

- Kolege ulažu velik trud, ali imaju i obim posla takav da je možda neprimjeren i možda rade neke stvari koje ne bi trebali, teško mi je to reći. S pozicije bolničkog liječnika vidim da u bolnicu dolazi puno toga što zaista ne bi trebalo doći.

"Divim se onima koji protestiraju, a uopće ne razmišljaju što se u zdravstvenom sustavu događa"

- Točno je da je tijekom pandemije cijeli zdravstveni sustav opterećen, pa i liječnici obiteljske medicine nemaju vremena za sve druge pacijente, kazao je. Divim se onima koji protestiraju, svejedno koliko ih je, a ne razmišljaju uopće što se u zdravstvenom sustavu događa, rekao je. Dodao je kako ne bi puno govorio o COVID-u, ali ga doista čude stavovi pojedinih ljudi. 

- Mogu prihvatiti kako netko misli da ima pravo imati COVID, ali ga može imati doma ili na pustom otoku, a ne ga dijeliti okolo. U konačnici, bilo bi možda shvatljivo da ti koji ga negiraju, onda ni ne potraže liječničku pomoć kada se razbole. Ili, kao što primjerice to uvodi Singapur, neka si onda sami liječenje plate, a ne da to liječenje, a i testiranje snose obveznici poreza i doprinosa.

Kazao je kako je taj scenarij nažalost nemoguć, premda je vrlo racionalan.

Koliko COVID ometa onkološko liječenje?

- Na KBC-u Zagreb trenutačno je više od 200 postelja osigurano za COVID. Nije pitanje samo prostora i opreme, poglavito je pitanje kadrovsko jer, primjerice, anesteziolog koji radi na COVID odjelu, ne može istovremeno raditi u operacijskoj sali. KBC Zagreb je velika, ogromna ustanova i mi zasad to nekako podnosimo, ali manje regionalne ustanove s postojećim kadrom teško mogu ispuniti sve zahtjeve, kazao je prof. dr. Stjepko Pleština. 

-Liječenje akutnog bolesnika s COVID-om ne možemo odbiti, ali isto tako, takav bolesnik ugrožava sve druge bolesnike i čudim se da to pučanstvo ne razumije.

U bolnici u Puli je zbog COVID-a ukinuta onkološka kirurgija, je li izgledan takav scenariji i u drugim bolničkim kućama u Hrvatskoj?

-Toplo se nadam da ipak nije. Ako je išta dobro, kao što je bilo u ratu, a i sada smo u ratu s virusom, dakle uspjeli smo se u ratu bolje organizirati, povezati i pomagati jedni drugima, vjerujem da ćemo se uspjeti izboriti protiv tog virusa. Dakako, nije jednostavno. Sustav zasad izdržava, pogotovo veliki poput KBC-a Zagreb, no posljedica će sigurno biti, poručio je.