Prof. Rešetar: Postoji fenomen tzv. pranja djece

16.01.2023.

19:55

Autor: T.V./HRT

Prof. dr. sc. Branka Rešetar, Pravni fakultet, Osijek

Prof. dr. sc. Branka Rešetar, Pravni fakultet, Osijek

Foto: HTV / HRT

Slučaj osmero hrvatskih državljana, koji su u zatvoru u Zambiji, pokrenuo je lavinu pitanja vezanih za posvajanje djece iz drugih zemalja - ponajprije iz Demokratske Republike Kongo.

Imate li vi možda jasniju sliku o tome - jesu li u Zambiji uhićeni hrvatski građani znali u što se upuštaju u namjeri da posvoje djecu iz Demokratske Republike Kongo?

- Meni logika govori da su građani koji su se uputili već utabanim stazama posvojiti djecu iz DR Konga zapravo vjerovali u svoju državu Republiku Hrvatsku koja je u prethodnih 10 godina donijela 130 odluka kojima je priznala odluke kojima se posvajaju djeca iz Konga. Djeca su posvojena, dovedena u Hrvatsku, tu žive već desetak godina ili nešto manje. Prema tome, meni logika govori da su oni vjerovali u institucije i sv ono što se događalo prethodnih deset godina i zapravo su išli istim putem po djecu u Kongo, rekla je prof. dr. sc. Branka Rešetar, Pravni fakultet, Osijek.

Na koje načine najčešće dolaze djeca u sirotišta u Demokratskoj Republici Kongo, tko ih u njih dovodi? U kojoj su mjeri njihovi biološki roditelji zbog siromaštva izloženi manipulacijama ljudi koji na njima žele zaraditi?

- Kad su u pitanju sirotišta u Kongu i tim nerazvijenim zemljama, posebno onima koje nisu potpisnice Haške konvencije, moramo razumjeti fenomen tzv. pranja djece koje se događalo od 2006. naovamo. Vjerojatno se događalo i ranije ali se na globalnoj razini problematiziralo od tada u Gvatemali, nekim afričkim državama, u Kini, u Južnoj Koreji, odnosno problematiziralo se posvajanje iz tih zemalja. Sirotište je samo jedan korak u svim onim fazama koje treba proći u tzv. fenomenu pranja djece. Dakle prvi korak u toj jako ružnoj, kriminalnoj priči je da se djeca ili kupe od roditelja ili da se roditelji prevare, prisilno daju pristanak da djeca idu u nekakve institucije gdje će imati prehranu, školovanje ili da će biti odvedeni u zapadne bogatije zemlje gdje će također biti školovani, gdje će živjeti, pa čak do te mjere da će roditelji kasnije za njima doći u Europu ili SAD. To je prvi korak. Drugi korak je falsificiranje dokumenata djece. Treći korak je brisanje svih podataka o njihovom porijeklu. Zadnji korak je smještanje djece u sirotišta. Kada je dijete u sirotištu pretpostavlja se da nema roditelje. Tada zapravo nastupa posvojenje u čijoj pozadini je kriminal i prodaja djece, eksploatacija djece čega, to moram naglasiti, niti su svjesna djeca, a vrlo često niti ljudi koje dolaze iz zapadnih zemalja posvojiti tu djecu, objasnila je prof. Rešetar.

Jesu li ta sirotišta pod ikakvim nadzorom države kako ne bi došlo do ilegalnih radnji - u konačnici do trgovine djecom?

- Očito nisu. Možda i jesu ali u tim poslovima korupcije i eksploatacije djece u pozadinu su čitavi lanci u kojima su i neki službenici države. U svakom slučaju jedna vrlo mutna voda, smatra prof. Rešetar.

Vrhovni je sud u postupcima priznanja i izvršenja stranih sudskih odluka o međudržavnom posvojenju, a u kojima se ne primjenjuje Haška konvencija o zaštiti djece - kao što je slučaj s Demokratskom Republikom Kongo - izdao preporuku o provjeri autentičnosti primljenih dokumenata. No, ta preporuka nije obvezujuća. Bi li takvo što trebalo postati obvezujuće i zašto?

- To je slabo ali predsjednik Vrhovnoga suda ne može ništa drugo napraviti, ali to je slabo i na tone se ne može ostati. Naime, ono što bih ja napravila jeste da se poštuje preporuka vodiča za tumačenje i primjenu Haške konvencije u kojoj izričito piše da i one države koje nisu potpisnice Haške konvencije kada se radi o posvojenju djece iz tih država moraju se poštivati minimalni standardi. I ne samo minimalni nego još stroži standardi, jer ako namećete standarde jednoj Njemačkoj, Italiji i Belgiji tada države koje nisu potpisnice Haške konvencije moraju imati još snažniji nadzor nad tim. Postoji preporuka i zabrana posvajanja djece iz tih država upravo stoga što je poznat taj fenomen kriminalnih radnji koje se događaju u pozadini međudržavnih posvojenja iz država koje nisu potpisnice Haške konvencije, poručila je.

Ističe se da je posljednjih godina u Hrvatskoj posvojeno oko 130 djece iz Demokratske Republike Kongo. Što kazati o pravnom statusu tih posvojenja? Vidite li mogućnost nastanka određenih problema u budućnosti - kada i ako ta djeca krenu istraživati svoje podrijetlo?

- Od tih se problema ne može pobjeći i što prije budemo svjesni problema koji će se pojavljivati u budućnosti, to ćemo ih lakše riješiti. Naime, svako dijete ima pravo na saznanje svoga porijekla. Posvojena djeca u vrlo visokom postotku žele znati tko su njihovi biološki roditelji, žele znati priču o svome porijeklu, žele znati što se dogodilo prije nego što su dobili roditelje posvojitelje. U tom smislu, nakon svega što se dogodilo, ja vidim da će i ta djeca postavljati pitanja, a ta će pitanja postavljati državi, ustvrdila je prof. Rešetar.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!