Psihijatrica: Rutina i razgovor ključni za djecu nakon tragičnih događaja

Povodom tragičnog napada na učenike i zaposlenike Osnovne škole Prečko, Grad Zagreb objavio je kontakte za psihološku pomoć, podršku i savjetovanje koju pružaju gradske ustanove. Za pomoć se mogu obratiti građani koji je trebaju, bez uputnice.

Otvorene telefonske linije za psihološku pomoć građanima

Grad Zagreb objavio je institucije koje su uključene u pružanje psihološke pomoći.

- Svi smo ovdje, nitko ne treba biti sam i proživljavati teške emocije koje prate ovaj tragični događaj, rekla je dr. sc. Marija Kušan Jukić, voditeljica Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti NZJZ-a "Dr. Andrija Štampar".

Konzultacije i pomoć mogu se dobiti bez uputnice.

- Preporučujemo da se ljudi jave telefonom i da onda procijenimo treba li im stručna pomoć, kazala je.

Psihijatrica napominje da u ovakvim masovnim kriznim situacijama, a preživjeli smo već situaciju pandemije, potrese, prvu psihološku pomoć pruža čovjek čovjeku. Jednostavno i važno pitanje je "kako ste?".

- Oni koji su u prvom kontaktu, ne moraju biti educirani pomagači - možemo pružiti utjehu, otvoriti prostor za razgovor, pobrinuti se za osnovnu sigurnost, skuhati čaj, sjesti, porazgovarati sa svojim susjedima, dodala je.

Proces žalovanja i emocionalne reakcije

Većina ljudi će svoje osjećaje proživjeti i biti dobro, neće svi trebati stručnu psihološku pomoć, rekla je dr. Kušan Jukić.

- Ne trebamo situacije psihijatrizirati. Mi se nalazimo sad u jednom stanju žalovanja. Žalovanje je proces s kojim se suočavamo tijekom svog života. Žalujemo za gubitkom ove obitelji, našeg osjećaja sigurnosti i kontrole, a oni su nam jako važni, pojasnila je.

Normalno je da smo preplavljeni različitim osjećajima, nemirom i bijesom. Netko će teže zaspati, plakati, neće moći jesti, bit će smeten.

- Nakon tog vremena emocionalnog disbalansa nastupa vrijeme restrukturiranja da vidimo kako možemo nastaviti dalje, kako da djeca nastave ići u školu početkom drugog polugodišta, rekla je.

Kako komunicirati s djecom o tragediji?

Psihijatrica je naglasila da ne postoje apsolutno zaštićeni i sigurni prostori i protokoli. Naglasila je da uvijek možemo bolje.

- Možemo raditi na tome i nastojati se držati pravila i okvira kojih se svi dogovorimo. Ako se dogovorimo da se vrata škole zaključavaju kad počinje nastava, onda se moramo držati toga. Taj jedan okvir,  rutina je prva stvar koja je važna za našu djecu, rekla je.

Održavanje rutine kao osjećaj sigurnosti djeteta

Savjetuje i da roditelji održe rutinu života svog djeteta jer im to daje osjećaj sigurnosti.

- Tuga ne mora biti vezana s time kako se ja ponašam ili govorim, to je unutarnji osjećaj. Mislim da je za djecu važno im dati okvir i rutinu koja će čuvati njihovo mentalno zdravlje i pružiti im osjećaj sigurnosti. Znači, nismo poljuljali cijeli svijet, rekla je.

- Nakon toga je važno im dati prostor da kažu što misle i što osjećaju, porazgovarati s njima, otvoriti tu temu. Možda ako i ne žele razgovarati, pitati ih, ali obazrivo, nježno, ušuškati ih za laku noć, provoditi vrijeme s njima, dodala je.

Važno je na kvalitetan način provoditi vrijeme s djecom da ih se udalji od malih i velikih ekrana i smanji količina informacija kojima su izloženi.

- Smanjivanje količine informacija je generalno preporuka i za odrasle ljude. Smatram da ljudi moraju biti informirani, dobiti provjerene informacije, ali nagađanja, priče, neće nam koristiti u ovoj situaciji, rekla je.

Za djecu je važno da im se sačuva ritam sna, da roditelji mogu izdržati tjeskobu ove situacije i primjerom im pokazati da i oni to mogu. 

Zakašnjela reakcija na traumu

Moguće je da će određene osobe kasnije reagirati na ovako veliku traumu koju su svi doživjeli.

- Neki ljudi će ostati prolongirano uznemireni. Možda neće moći spavati, jesti, bit će vrlo tjeskobni, stalno će se vraćati u razgovorima i u mislima na te okolnosti i tada je važno to prepoznati. To može prepoznati bliska osoba, liječnik obiteljske medicine, može se javiti na naše telefonske linije i prepoznat će stručnjaci koji će razgovarati i jednostavno će reći -  dobro, biste li vi došli k nama sutra da mi porazgovaramo, da vidimo kako ste, kazala je.

Psihijatrica se osvrnula i na broj poziva koje dobivaju.

- Prvi dan u petak ih je bilo 13, ukupan broj za grad Zagreb oko 30. Jučer ih je bilo 10 ujutro, popodne smo imali 3 poziva, otkrila je. 

- Javljaju nam se ljudi koji su već prije proživjeli teške gubitke te se osjećaju retraumatizirano. Javljaju se starije osobe, bake koje su zabrinute za svoje unuke. Javljaju se osobe koje imaju teže duševne smetnje jer su uznemirene ili jer se osjećaju stigmatizirano u ovom slučaju, objasnila je.

-  Liječnica koja je jučer bila dežurna na telefonu je jako lijepo napisala - čini mi se da su svi ti ljudi usamljeni, dodala je.

Usamljenost u predblagdansko vrijeme

- U vrijeme pred Božić, Novu godinu možda se trebamo okrenuti oko sebe, vidjeti te ljude u našem susjedstvu koji su usamljeni, uputiti im pitanje - kako ste?, porazgovarati s njima, jer nakon ovog događaja ta usamljenost je sigurno još i teža jer nemate nekog s kim biste podijelili to što osjećate, rekla je psihijatrica.

Cijeli razgovor pogledajte u nastavku: